Oslobođenje Podcast
- Episodes
- 883
- Released
- daily
- Latest episode
- Nov 13, 2026
About the podcast
Podcast platforma medijske grupacije Oslobođenje, jedinstven prostor - po tvojoj mjeri.
Episodes 883
Stabilni politički odnosi u BiH su preduvjet suradnje s NATO-om - NATO za BiH
Send us Fan MailPolitička zloupotreba NATO integracija u dnevno-političke svrhe šteti odnosima Bosne i Hercegovine i Sjevernoatlantskog saveza, ali i stvara nerealna očekivanja među građanima, poručio je Josip …
Show notes
Politička zloupotreba NATO integracija u dnevno-političke svrhe šteti odnosima Bosne i Hercegovine i Sjevernoatlantskog saveza, ali i stvara nerealna očekivanja među građanima, poručio je Josip Brkić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i predsjedavajući Povjerenstva za saradnju s NATO-om BiH, gostujući u podcastu NATO ZA BiH.
Govoreći o sve češćem korištenju NATO-a u političkim obračunima i predizbornim porukama, Brkić je ukazao na dvije krajnosti koje su prisutne u javnom prostoru BiH.
- Šteti jer to govori o nekredibilnosti osoba. Rekao bih i o površnom poznavanju, da ne koristim neku grublju riječ, o tome koliko oni koji su odgovorni za politike ne poznaju sadržaj i procedure, kazao je Brkić.
Prema njegovim riječima, neodgovorne političke poruke i obećanja, izrečena radi političkog dodvoravanja, stvaraju očekivanja koja nije moguće ispuniti u kratkom roku. Upravo takav pristup, upozorava, dugoročno može izazvati razočarenje građana i dodatno produbiti nepovjerenje prema institucijama i procesu NATO integracija.
- Radi tog dodvoravanja, spremni su iskoristiti velike riječi, a onda se dogodi da se stvori očekivanje u narodu. A velika očekivanja rađaju velika razočarenja, istakao je Brkić.
Osvrćući se na političku odgovornost za napredak BiH na putu saradnje s NATO-om, Brkić je naglasio da se nakon neispunjenih obećanja često počinje tražiti krivac među drugim političkim akterima, umjesto da se odgovornost preuzme za konkretne rezultate.
- Više cijenim one koji u tišini rade, nego te i takve koji se busaju patriotizmom u prsa. A onda, kada taj patriotizam treba pokazati konkretno, rezultatom, donesenim dokumentom, implementacijom, sklone se i kažu: nije do mene, nego evo, neko drugi nije, poručio je Brkić.
Posebno se osvrnuo na odnos Srbije i NATO-a, naglašavajući da se, uprkos deklariranoj vojnoj neutralnosti Beograda, nivo saradnje Srbije s Alijansom ne smije zanemariti.
- Bitno je kod vojne neutralnosti da vam neko drugi to prizna i da vam neko drugi to verificira. No, razina saradnje Srbije i NATO-a je na jednoj, rekao bih, jako dobroj razini, kazao je Brkić.
Kao jedan od pokazatelja dubine te saradnje naveo je obrazovanje i obuku oficira Oružanih snaga Srbije, posebno u zapadnim zemljama i kroz NATO-ove obrazovne i vojne standarde. Prema njegovim riječima, podaci o tome koliko je aktivnih oficira iz Srbije prošlo edukaciju na Zapadu, a koliko u Rusiji, mogli bi mnogo jasnije pokazati koliko je NATO-ova doktrina prisutna u profesionalnom i vojnom obrazovanju u Srbiji. Brkić smatra da se odnosi Beograda i NATO-a moraju pažljivo pratiti i u BiH, posebno zbog njihovog mogućeg utjecaja na unutrašnje političke odnose u zemlji.
- Taj odnos, ta relacija Beograda koji ima prema Bruxellesu, odnosno prema sjedištu NATO-a, neodgovorno bi bilo da se zanemari i ovdje u BiH, upozorio je Brkić.
Ukazao je i na činjenicu da politički stavovi dijela srpskog političkog korpusa u BiH mogu biti povezani s političkim kretanjima u Srbiji, odnosno s pravcem i dinamikom odnosa Beograda prema NATO-u. Zbog toga je, smatra, važno sagledavati cjelokupan sadržaj saradnje Srbije i NATO-a.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Može li učionica biti mjesto gdje djeca rado idu? - Oslobođena
Send us Fan MailObrazovanje se mijenja, a savremena učionica sve više treba biti prostor u kojem učenici aktivno učestvuju, istražuju, postavljaju pitanja, razvijaju kritičko mišljenje i naučeno primjenjuju u …
Show notes
Obrazovanje se mijenja, a savremena učionica sve više treba biti prostor u kojem učenici aktivno učestvuju, istražuju, postavljaju pitanja, razvijaju kritičko mišljenje i naučeno primjenjuju u svakodnevnom životu. O tome šta donosi kurikularna reforma, kako se mijenja uloga nastavnika i zašto je važno djeci omogućiti da uče vlastitim tempom, u Oslobođenoj je govorila Žaneta Džumhur, pomoćnica direktorice za nastavne planove i programe / predmetne kurikulume JU Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo.
Istakla je da se danas i uloga nastavnika neminovno mijenja, od jedinog izvora informacija i znanja do onoga ko usmjerava i podstiče učenje i radoznalost učenikа, stvara atmosferu u učionici u kojoj se greške prihvaćaju kao prirodan dio učenja, razvoja i razumijevanja.
- Učionica treba biti ugodne atmosfere, u kojoj nije nikakav problem ni pogriješiti, u kojoj ćemo jedni druge podržavati, razvijati radoznalost i istraživanje, poručila je Džumhur.
Objašnjavajući suštinu reforme, naglasila je da fokus više nije samo na sadržajima koje učenici trebaju zapamtiti, već na ishodima učenja, odnosno znanju koje mogu razumjeti i primijeniti u svakodnevnom životu.
Govoreći o ulozi nastavnika, naglasila je da im je potrebna kontinuirana stručna podrška, ali i vrijeme da nastavu prilagode različitim potrebama učenika.
- To što sam pogriješila ne znači da ne znam, ne znači da ne mogu, ne znači da nisam sposobna. Meni samo treba još više vremena da učim, poručila je Džumhur.
Dodala je da kurikularni pristup podrazumijeva prepoznavanje potencijala svakog učenika, uključujući darovitu djecu kojoj treba omogućiti dodatne izazove i prilike za razvoj sposobnosti, ali i sve druge učenike koji na bilo koji način trebaju osmišljenu dodatnu podršku.
Zaključila je da uspjeh reforme zavisi od cijele školske zajednice, uključujući nastavnike, roditelje i učenike, te da promjene treba razumjeti i prihvatiti, a ne dočekivati sa strahom.
O tome kako roditelji mogu doprinijeti obrazovnim promjenama i gdje su granice njihove uključenosti u školski sistem, u Oslobođenoj je govorila Sanela De Lucia, v.d. predsjednica Vijeća roditelja učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo.
Istakla je da je uloga Vijeća roditelja objedinjavanje inicijativa pojedinačnih školskih vijeća roditelja i njihovo predstavljanje nadležnim institucijama, kako bi se potrebe učenika i roditelja pretvorile u konkretne promjene.
- Mi smo u biti na kraju komunikacijski kanal. Mi svoje dijete najbolje poznajemo kod kuće, a nastavnik u školi. I onda bi mi tu trebali da budemo ta spona, pojasnila je De Lucia.
Govoreći o kurikularnoj reformi, kazala je da roditelji trebaju pratiti kako djeca napreduju, ali da još imaju nedoumice, posebno kada je riječ o povezivanju novog načina učenja i vrednovanja sa sistemom bodovanja prilikom upisa u srednje škole, odnosno da svi nivoi sistema trebaju biti uvezani.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Damir Kapidžić: Trump je mač sa dvije oštrice - Direktno sa Vildanom
Send us Fan MailAmerikanci su jasno ustali protiv mržnje, seksizma, uvreda, siromaštva, ratova i političkih hirova - što potvrđuju brojni primjeri, od Abdula el-Sayeda iz Mičigena, prvog muslimana u Senatu, i …
Show notes
Amerikanci su jasno ustali protiv mržnje, seksizma, uvreda, siromaštva, ratova i političkih hirova - što potvrđuju brojni primjeri, od Abdula el-Sayeda iz Mičigena, prvog muslimana u Senatu, i Peggy Flanagan, prve Indijanke ikada izabrane u Senat, preko Keishe Lance Bottoms, prve crne guvernerke u historiji SAD-a, koja je izabrana u Džordžiji, do Deb Haaland, guvernerke Novog Meksika, pripadnice autohtonih Indijanaca iz naroda Laguna Pueblo. Lider demokratske manjine u Predstavničkom domu Hakeem Jeffries na pragu je da postane prvi crni predsjedavajući Kongresa.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, dr. Damir Kapidžić, redovni profesor Fakulteta političkih nauka i rukovoditelj Instituta za društvena istraživanja Univerziteta u Sarajevu. Rođen je u glavnom gradu naše zemlje, ovdje je i diplomirao političke nauke, no magistarski studij završio je u Berlinu, da bi na matičnom fakultetu odbranio doktorsku disertaciju. Iznimno je angažiran kao autor i urednik, dobitnik je nagrada za znanstveni doprinos, konsultant je brojnih važnih međunarodnih instituacija, a svoja istraživanja o autoritarnim politikama, podijeljenim društvima i deliberativnoj demokraciji - kao gostujući predavač - podijelio je na brojnim sveučilištima - od Harvarda i Yela, preko Oxforda, Londona i Pariza, do Tokija, Kuala Lumpura i Singapura.
Koliko Kongres i Senat uopće mogu utjecati na mandat predsjednika? Hoće li ruski brodovi s naftom uploviti u američke
luke? Hoće li i kako rezultati izbora utjecati na odnos Washingtona prema Zapadnom Balkanu?Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Damir Dan Šehić: U Americi je da i ne, nema možda - O prostoru sa Zecom i Vukom
Send us Fan MailArhitekta Damir Dan Šehić, dobitnik prestižne međunarodne nagrade GRI Global Awards 2025. u kategoriji Build-to-Rent Project of the Year, gost je novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i …
Show notes
Arhitekta Damir Dan Šehić, dobitnik prestižne međunarodne nagrade GRI Global Awards 2025. u kategoriji Build-to-Rent Project of the Year, gost je novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.
Neboder 989 6th Avenue u New Yorku, koji je projektovao njegov arhitektonski studio C3D Architecture. Ovaj projekat proglašen je najboljim projektom u svijetu u svojoj kategoriji, a ovo priznanje još je jedna potvrda da znanje, vizija i upornost nemaju granice.
Priča Damira Dana Šehića počinje u Banjoj Luci, nastavlja se u Sarajevu, a svoj veliki profesionalni uspjeh doživljava na Manhattanu. Kao dječak napustio je rodni grad i s porodicom se preselio u Sarajevo, gdje je 1982. godine diplomirao na Projektantskom odsjeku Arhitektonskog fakulteta.
Prve profesionalne korake napravio je u Projektnom birou Arhitekt. Već kao mladom arhitekti povjeren mu je projekat nove zgrade Zavoda za transfuzijsku medicinu na Koševu, koji je uspješno realiziran i dao mu veliki podsticaj za nastavak karijere.
Nekoliko godina prije agresije na Bosnu i Hercegovinu Šehić odlazi u Sjedinjene Američke Države. Početak u novoj zemlji podrazumijevao je mnogo rada, učenja i dokazivanja. U Americi, kako kaže, stvari su vrlo jasne: „Postoji da ili ne, nema možda, ima crno i bijelo, nema sivog“.
Vrlo brzo shvatio je da za uspjeh nije dovoljno samo biti dobar arhitekta. Moraš znati prodati svoj projekat, jer ako ne znaš predstaviti i prodati svoju ideju, nema te nigdje.
- Mi prodajemo ideju, kaže Šehić, objašnjavajući koliko su u arhitekturi važni komunikacija, razumijevanje i sposobnost da čovjeku uđeš pod kožu kako bi dobio projekat.
Danas iza njegovog imena stoji više od 50 realiziranih zgrada u New Yorku i okolini, uključujući projekte na Park Aveniji, u Brooklynu i Jersey Cityju. Njegov studio trenutno radi na ambicioznom razvoju novog centra Jersey Cityja, koji podrazumijeva čak 20 nebodera.
- Ja sam maratonac, nisam sprinter, kaže Šehić, govoreći o upornosti, strpljenju i dugom putu koji je potreban da bi se izgradila ozbiljna profesionalna karijera.
Jedan od vrhunaca tog puta je neboder 989 6th Avenue, visok 240 metara i sa 72 sprata, smješten u samom srcu Manhattana, između Empire State Buildinga i Bryant Parka. Ovaj stambeno-poslovni kompleks, vrijedan više od 1,5 milijardi dolara, izdvojio se savremenim dizajnom, održivim rješenjima i spojem urbane funkcionalnosti i arhitektonske estetike. Nakon što je ušao među deset najboljih projekata iz cijelog svijeta, proglašen je pobjednikom u svojoj kategoriji na GRI Global Awards 2025.
Za Šehića je arhitektura prije svega umjetnost komunikacije. Ona traži znanje, kreativnost, razumijevanje ljudi i sposobnost da ideju pretvoriš u prostor.
- A kada te jednom uhvati strast prema arhitekturi, kaže Šehić, ona te više nikada ne pušta.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Igor Lukšić: NATO je Crnoj Gori donio više od sigurnosti - NATO za BiH
Send us Fan MailDevet godina nakon što je Crna Gora postala članica NATO-a, pitanje koristi od članstva u Alijansi ne svodi se samo na vojnu i političku sigurnost, već i na konkretne mogućnosti koje ono otvara …
Show notes
Devet godina nakon što je Crna Gora postala članica NATO-a, pitanje koristi od članstva u Alijansi ne svodi se samo na vojnu i političku sigurnost, već i na konkretne mogućnosti koje ono otvara za državu i njene građane.
Igor Lukšić, doktor ekonomskih znanosti, bivši premijer i nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore, u čijem je mandatu država dobila zvanični poziv za članstvo u NATO-u, smatra da je jedan od najvažnijih rezultata ulaska u Alijansu osjećaj pripadnosti i ravnopravnog položaja u zajednici najrazvijenijih zemalja svijeta.
- Prije svega, članstvo donosi važan osjećaj pripadnosti. Bez obzira na veličinu društva ili snagu ekonomije, vi ravnopravno sjedite za stolom s najrazvijenijim zemljama svijeta. To otvara i određene mogućnosti koje ne treba zanemariti, ističe Lukšić.
Prema njegovim riječima, članstvo u NATO-u istovremeno predstavlja snažnu poruku o stabilnosti i sigurnosti države, što je osnovni preduslov za ekonomski i društveni razvoj. U vremenu sve izraženijih globalnih sigurnosnih izazova, smatra Lukšić, osjećaj sigurnosti znatno je veći kada je država dio kolektivnog sistema odbrane nego kada je prepuštena vlastitim kapacitetima.
Ukazuje i na ekonomski aspekt članstva, posebno kada je riječ o troškovima obrane. Iako se izdvajanja za obranu povećavaju i predstavljaju obavezu članica, Lukšić smatra da su ona i dalje manja od potencijalnih troškova koje bi imala vojno neutralna država, koja bi morala samostalno razvijati kapacitete za odgovor na različite sigurnosne prijetnje.
Kao dodatnu prednost izdvaja mogućnost korištenja zajedničkih mehanizama pomoći u kriznim situacijama, uključujući prirodne nepogode i posljedice klimatskih promjena. Upravo je to, kako navodi, posebno značajno za manje države poput Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koje se suočavaju sa sličnim regionalnim izazovima.
Govoreći o ekonomskim rezultatima Crne Gore nakon ulaska u NATO 2017. godine, Lukšić ocjenjuje da su pokazatelji razvoja pozitivni. Ističe rast bruto domaćeg proizvoda i kontinuiran priliv stranih direktnih investicija, ali posebno naglašava značaj turizma, kao ključne izvozne djelatnosti crnogorske ekonomije.
- Naša ključna izvozna industrija danas je turizam. Praktično, 99 posto turizma podrazumijeva dolazak stranih gostiju, koji samim tim doprinose napretku naše ekonomije, navodi Lukšić.
Dodaje da je tokom godina došlo i do promjena u strukturi turističkih gostiju, uz izraženije prisustvo posjetilaca iz zapadne Europe i pojedinih istočnoevropskih zemalja članica NATO-a. Ipak, bez obzira na to iz kojih država dolaze, smatra da je osjećaj sigurnosti jedan od važnih faktora prilikom odabira turističke destinacije.
- U današnjem svijetu, kada odlučujete gdje ćete provesti svoje vrijeme, osjećaj sigurnosti je veoma važan, zaključuje Lukšić.
Iskustvo Crne Gore tako pokazuje da članstvo u NATO-u, osim sigurnosne i političke dimenzije, može imati značaj i za međunarodni ugled države, investicijsku klimu, razvoj turizma i otpornost na zajedničke izazove.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Balkanski patrijarhat: Zašto "ne valja da muško gleda" - Oslobođena
Send us Fan MailU novoj epizodi Oslobođene razgovaramo s Marijom Ćulafić iz Yellow Bricka o ženskim odnosima, prijateljstvu, povjerenju, zavisti, ljubomori, podršci i svim onim neizgovorenim emocijama koje se …
Show notes
U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo s Marijom Ćulafić iz Yellow Bricka o ženskim odnosima, prijateljstvu, povjerenju, zavisti, ljubomori, podršci i svim onim neizgovorenim emocijama koje se ponekad kriju iza naših osmijeha i riječi: dobro sam.
Marija govori o ženama koje su obilježile njen život, oblikovale njene vrijednosti i utjecale na to kakva je danas kao osoba, majka i poslovna žena. Posebno mjesto u njenom životu zauzima majka, koju je oduvijek doživljavala kao heroinu. Ipak, s godinama je počela preispitivati obrazac žrtvovanja za druge koji je, kako primjećuje, i sama naslijedila.
- Moja mama je za mene bila heroina. Danas, kada gledam malo osvještenije, vidim da je to bila heroina koja živi svoj život kroz žrtvu za druge. Često se zapitam koliko sam toga i sama prenijela na sebe i koliko danas živim iz dužnosti, a ne iz vlastitih izbora i želja, ističe Marija.
Veliki utjecaj na nju imala je i mlađa sestra, koja je gluhonijema od rođenja. Upravo kroz odnos s njom Marija je još u djetinjstvu naučila osnove neverbalne komunikacije, a to iskustvo kasnije je postalo važan dio njenog profesionalnog puta.
- Danas se znam baviti komunikacijom i zato što nekada s njom nisam mogla komunicirati, otkriva Marija.
Osim majke i sestre, važnu ulogu u njenom životu imaju i prijateljice, koje su mnogo više od osoba s kojima dijeli svakodnevicu. One su njena podrška, savjetnice, coach-evi, psihoterapeutkinje, ali i svojevrsni investitori u njen lični i profesionalni razvoj.
Zašto žene često mogu prepoznati da nešto nije u redu čak i kada druga osoba tvrdi da je dobro? Odgovor se, prema riječima Marije Ćulafić, krije u sposobnosti prepoznavanja suptilnih promjena u komunikaciji, govoru tijela i tonu glasa. Marija objašnjava da se ta sposobnost u profesionalnom kontekstu naziva kalibriranje - vještina uočavanja sitnih promjena u ponašanju druge osobe koje mogu otkriti mnogo više od samih izgovorenih riječi. Dodaje da žene često vrlo dobro primjećuju promjene u tonu glasa, izrazu lica, pokretima i ponašanju, zbog čega mogu prepoznati da nešto nije u redu mnogo prije nego što druga osoba to otvoreno pokaže.
Njena poruka je da komunikacija nikada nije samo ono što izgovaramo. Ponekad upravo ono što prešutimo, način na koji gledamo ili promjena u tonu glasa otkrivaju najviše o našem stvarnom emocionalnom stanju.
Odnos svekrve i snahe često je tema brojnih porodičnih nesuglasica, a iza pojedinih sukoba kriju se mnogo dublji obrasci ponašanja koji se prenose s generacije na generaciju. Zašto žena koja je i sama nekada bila nečija snaha ponekad drugoj ženi postaje najveći izvor pritiska i neprihvaćanja? Ona ističe da je posebno zanimljivo, ali i zabrinjavajuće, što se takvi sukobi odvijaju upravo između žena koje bi, na osnovu vlastitih životnih iskustava, mogle imati više razumijevanja jedna za drugu.
Kao jedan od razloga za ovakve obrasce ponašanja navodi duboko ukorijenjene patrijarhalne vrijednosti, koje se često prenose s koljena na koljeno i postaju dio porodičnog i društvenog naslijeđa. Za žene koje takve obrasce održavaju Marija koristi izraz čuvarice patrijarhata.
- To su kandže patrijarhata. Kada se žena tako ponaša, ja ih zovem čuvaricama patrijarhata. To je nešto neosviješteno, prenosi se s koljena na koljeno, živi u kolektivu i niko ne smije dovesti u pitanje takav sistem, objašnjava Marija.
Odgovornosti žena je da prepoznaju naslijeđene obrasce ponašanja i odluče da ih ne prenose dalje.
Podrška među ženama ne podrazumijeva samo razumijevanje vlastitih iskustava nego i spremnost da se prekine krug kontrole, rivalstva i povređivanja, zaključuje Marija.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Zdravko Perić: Ljudi neće da rade za 150 KM dnevno sa plaćenim hranom i prijevozom - Životna škola
Send us Fan MailOd prve prodaje jaja prijateljima i poznanicima do dvije farme sa hiljadama koka. Tako izgleda poduzetnički put Zdravka Perića i njegovog prijatelja Nemanje Makića, koji su prije nepune tri …
Show notes
Od prve prodaje jaja prijateljima i poznanicima do dvije farme sa hiljadama koka. Tako izgleda poduzetnički put Zdravka Perića i njegovog prijatelja Nemanje Makića, koji su prije nepune tri godine odlučili pokrenuti vlastiti posao u poljoprivredi. O počecima, greškama, marketingu i izazovima života na selu Zdravko je govorio u novoj epizodi podcasta Životna škola.
Iako je veliki dio života proveo u sportu, Zdravko je oduvijek želio imati vlastitu farmu. Sa Nemanjom, kojeg poznaje još od gimnazijskih dana, godinama je razgovarao o pokretanju biznisa. Prvo su naručili 120 pilića, ali ih je dočekalo iznenađenje, stigle su odrasle koke koje su gotovo odmah počele nositi jaja.
Umjesto nekoliko mjeseci priprema, morali su odmah pronaći kupce. Počeli su prodajom poznanicima, a zatim su krenuli od vrata do vrata, noseći kartonske korpice sa po pet jaja i logotipom svoje farme.
Prve ozbiljnije investicije uslijedile su kada je broj koka porastao na 600. Danas imaju dvije farme, jednu kod Bijeljine i drugu u Lastvi Grbaljskoj, nedaleko od Budve.
Veliku ulogu u njihovom poslovnom razvoju odigrale su društvene mreže. Video u kojem se Zdravko i Nemanja pojavljuju na farmi postao je viralan, a broj pregleda premašio je milion.
- Možeš imati najbolji proizvod na svijetu, ali ako ga ne reklamiraš i ne pokažeš ljudima, istakao je Perić, procjenjujući da društvene mreže imaju između 70 i 80 posto zasluga za njihovu prepoznatljivost.
Ipak, iza uspjeha stoje i ozbiljni problemi. Kako su pogriješili sa nabavkom novog jata u vrijeme Vaskrsa, i kako su izgubili više od 400 koka.
Govoreći o položaju mladih poljoprivrednika, Perić je posebno ukazao na nedostatak finansijske podrške i probleme sa pronalaskom radnika. Naveo je primjer oglasa za vađenje krompira uz dnevnicu od 150 KM, plaćen prijevoz i hranu, koji je izazvao brojne negativne komentare.
- Svi mogu da proizvedu, ali kad dođe do te prodaje, tu je već problem, upozorio je.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Asim Mujkić: Politička elita Srbije je pometena - Direktno sa Vildanom
Send us Fan MailNaš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Asim Mujkić, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, profesor Fakulteta političkih nauka …
Show notes
Naš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Asim Mujkić, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Sociolog i filozof, doktor nauka, studente uči uvodu u filozofiju, predaje im etiku i političku etiku, a na evropskom master programu u Sarajevu i Bologni predaje filozofiju i ljudska prava. I što je jednako važno - ponaša se u skladu sa svojom nastavom: jedan je od rijetkih ovdašnjih profesora koji podržava studente i onda kada javno iskazuju svoja stajališta o vlasti. Bio je uz studente kada su tražili - i dobili - ostavku kantonalnog premijera nakon tramvajske nesreće 12. februara, u Sarajevu, u kojoj je smrtno stradao mladi umjetnik iz Brčkog Erdoan Morankić, a još četvero ljudi teško povrijeđeno.
Banjalučani su slavili studentsku pobjedu: šta to znači za Dodika? Koliko je ovaj beogradski trijumf protiv Vučića oslabio lidera SNSD-a?
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Mirela Anić: Ne moramo živjeti kao naše majke, možemo imati vitalniji život
Send us Fan MailDvije žene imaju po 45 godina, obje teže 65 kilograma i imaju isti indeks tjelesne mase. Međutim, jedna ima više mišića, snažnija je i u boljoj kondiciji. Jesu li jednako zdrave? Upravo ovim …
Show notes
Dvije žene imaju po 45 godina, obje teže 65 kilograma i imaju isti indeks tjelesne mase. Međutim, jedna ima više mišića, snažnija je i u boljoj kondiciji. Jesu li jednako zdrave? Upravo ovim pitanjem počinje nova epizoda podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, u kojoj je gošća Mirela Anić, kineziologinja, kondicijska trenerica i međunarodna edukatorica.
- Nisu, i to će pokazati godine koje su ispred njih, odgovara Anić, objašnjavajući da će žena koja ima više mišića i bolju kondiciju u kasnijim godinama imati funkcionalniji život i bolji zdravstveni status, pod uslovom da se postojeće razlike zadrže.
U razgovoru se posebno osvrće na činjenicu da mnoge žene zdravlje i dalje poistovjećuju s mršavošću i izgledom. Društvene mreže i nametnuti ideali, smatra, održavaju uvjerenje da je poželjno imati istu kilažu kao u dvadesetim godinama, iako fizička sposobnost govori mnogo više o kvalitetu života.
Anić ističe da su četrdesete godine važan period za promjenu životnih navika. Razvoj mišićne mase, snage, izdržljivosti, ravnoteže i aerobnog kapaciteta može značajno utjecati na to kako ćemo funkcionisati u šezdesetim i sedamdesetim godinama.
- To je cijeli životni stil. To je promjena prioriteta i postavljanje granica, poručuje Anić.
Ipak, naglašava da ni nakon menopauze nije kasno za napredak. Žene i tada mogu razvijati mišiće, povećavati snagu i unapređivati fizičke sposobnosti, ali program mora odgovarati njihovom zdravstvenom stanju, mogućnostima i sposobnosti oporavka.
Jedna od važnih tema razgovora jeste popularnost pilatesa. Anić, koja se pilatesom bavi više od 27 godina, objašnjava njegove prednosti za pokretljivost, stabilnost, koordinaciju i povezivanje disanja s pokretom. Međutim, upozorava da on sam nije dovoljan za razvoj svih sposobnosti potrebnih u kasnijim godinama.
- Kao što ne možemo ni radom s utezima dobiti sve, kaže Anić, naglašavajući potrebu za cjelovitim pristupom treningu.
Posebnu pažnju posvećuje stručnosti trenera i dijagnostici prije početka vježbanja. Govori o tome zašto žene ne bi trebale preuzimati tuđe programe s društvenih mreža i koliko je važno uzeti u obzir ranije povrede, porode, hormonalne promjene, disanje i opće zdravstveno stanje.
Na primjeru klijentice koja je deset godina nakon carskog reza imala probleme s dijastazom objašnjava zašto posljedice poroda mogu ostati važne i mnogo godina kasnije.
Razgovor donosi i odgovore na česte zablude: mogu li žene nakon menopauze povećati mišićnu masu, trebaju li dizati velike težine, je li hodanje dovoljno za zdravlje kostiju i treba li nakon pedesete više kardio treninga ili treninga snage.
Anić poručuje da početak ne mora značiti pet treninga sedmično. Važnije je pronaći održiv program, postepeno povećavati sposobnosti i svakodnevno se više kretati.
- Ja bih prvo htjela da uvedu jednu novu vrijednost, a to je da shvate da mi ne moramo završiti ili živjeti kao naše majke, da možemo imati puno vitalniji život i da to ovisi o nama, zaključuje Anić.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Dragan Komadina: Naše podjele ću pretvoriti u prednost - U kontru sa Draganom Markovinom
Send us Fan MailU novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom, razgovaramo s Draganom Komadinom, redovnim profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, dramaturgom i redateljem s bogatom …
Show notes
U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom, razgovaramo s Draganom Komadinom, redovnim profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, dramaturgom i redateljem s bogatom karijerom te višegodišnjim umjetničkim savjetnikom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Razgovor otvaraju pričom o tome kako je Komadina iz ratom podijeljenog Mostara došao na studij u Sarajevo i ondje ostao raditi na Akademiji. Njegov životni put, od planova da studira Filozofski fakultet u Sarajevu, preko mobilizacije u HVO i ratnih godina provedenih u Mostaru, do odlaska na studij u Sarajevo među prvima nakon rata, govori o tome kako su normalni ljudi mogli ostati takvima i u nevremenu.
Markovina i Komadina razgovaraju o studiju i prilagodbi Sarajevu, Komadininom prvom odlasku u istočni dio Mostara kao novinara Radija Herceg-Bosne te priči o njegovu ocu koji je još 1994. godine, u vrijeme kada se gradom moglo prelaziti samo uz dokumente, otišao do Starog grada vidjeti što ima na Tepi.
U razgovoru se otvaraju i teme Komadinine karijere, prijepora oko izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, kultne predstave Ajmo na fuka, koju je napravio sa Sašom Oručevićem i Robertom Peharom, te Logorijade, posvećene dnevniku Ilije Jakovljevića iz Stare Gradiške.
Posebno mjesto zauzimaju pitanja mržnje u Mostaru, odnosa ljudi koji su nakon rata došli u grad prema drugoj strani i ljudima, zajedničkih predstava Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta u Mostaru te mogućnosti da se grad u dogledno vrijeme zaista sastavi. Koliko kultura i kultura sjećanja mogu pomoći u tom procesu i koliko su saradnja i razgovor važni u društvu koje je i dalje duboko podijeljeno?
Markovina i Komadina govore i o Zrinjskom, dokumentarnom filmu koji je Komadina snimio o tom klubu, kao i o tome dolaze li studenti iz Mostara u Sarajevo i vraćaju li se nakon studija raditi u svoj grad.
Iako na današnji Mostar i događaje koji su ga oblikovali ne gledaju na isti način, što tijekom razgovora nisu ni skrivali, ovaj razgovor pokazuje zašto je važno razgovarati i onda kada nema potpunog slaganja. Komadina vjeruje u stvari koje iscjeljuju i radi na njima. Nova epizoda podcasta U kontru donosi razgovor o Mostaru, ratu i njegovim posljedicama, kulturi, sjećanju, podjelama, ali i o ljudima koji, unatoč svemu, vjeruju da se može graditi nešto zajedničko.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
NATO put je ogromna prilika za ovu zemlju - NATO za BiH
Send us Fan MailBrigadni general James C. Fowler, zapovjednik NATO stožera u Sarajevu, gostujući u podcastu NATO-a za BiH, govorio je o potrebi povećanja ulaganja u Oružane snage Bosne i Hercegovine, njihovoj …
Show notes
Brigadni general James C. Fowler, zapovjednik NATO stožera u Sarajevu, gostujući u podcastu NATO-a za BiH, govorio je o potrebi povećanja ulaganja u Oružane snage Bosne i Hercegovine, njihovoj modernizaciji i važnosti osiguravanja stabilnog proračuna za razvoj obrambenih kapaciteta države.
Osvrćući se na složenu političku situaciju u BiH i mogućnost postizanja dogovora o većim izdvajanjima za vojsku, general Fowler izrazio je nadu da će nadležne institucije prepoznati važnost i vrijednost Oružanih snaga te njihovu ulogu u službi države i njezinih građana.
- Nadam se da će vlasti prepoznati vrijednost Oružanih snaga i razumjeti što one znače za ovu državu, poručio je Fowler.
Kao jedan od konkretnih primjera njihove važnosti izdvojio je angažman pripadnika Oružanih snaga BiH tijekom šumskih požara, kada su vojni helikopteri i vojnici na terenu danima sudjelovali u akcijama gašenja i sprječavanja širenja vatre. Podsjetio je na kontinuirane operacije koje su trajale oko 45 dana, tijekom kojih su helikopteri izbacivali vodu na požarišta u planinskim područjima, dok su vojnici na terenu pomagali u borbi protiv vatrene stihije.
- To je iznimno korisno za ovu državu. Oružane snage spremne su obavljati takve zadaće i pružati pomoć kada je to potrebno, istaknuo je zapovjednik NATO stožera u Sarajevu.
Govoreći o modernizaciji vojske, Fowler je naglasio da je za razvoj sposobnih i održivih Oružanih snaga nužno osigurati odgovarajuća financijska sredstva. Upozorio je kako se, bez stabilnog proračuna, otvara pitanje opsega i strukture vojske, njezine održivosti te mogućnosti prilagodbe raspoloživim sredstvima.
Prema njegovim riječima, NATO-ov cilj izdvajanja dva posto bruto domaćeg proizvoda za obranu predstavlja važan orijentir i za Bosnu i Hercegovinu.
- Kada bi Bosna i Hercegovina izdvajala dva posto BDP-a za obranu, imala bi vrlo sposobne Oružane snage i bila bi na razini svojih partnerskih zemalja, ocijenio je Fowler.
Uspoređujući izdvajanja za obranu u regiji, naveo je kako se u Bosni i Hercegovini izdvaja oko 0,7 posto BDP-a, dok je za Srbiju naveo približno jedan posto. Istaknuo je da, unatoč ograničenim sredstvima, Oružane snage BiH ostvaruju značajne rezultate i pružaju više nego što bi se moglo očekivati s obzirom na resurse kojima raspolažu.
- S obzirom na ono što im je na raspolaganju, mislim da daju više nego što imaju“, poručio je.
Fowler je izrazio optimizam da bi s uspostavom novih vlasti moglo biti prostora za razgovore o povećanju obrambenog proračuna i stvaranju sposobnih oružanih snaga koje su potrebne Bosni i Hercegovini.
Članstvo u NATO-u za Bosnu i Hercegovinu predstavljalo bi veliku priliku ne samo u sigurnosnom i političkom smislu nego i u pogledu gospodarskog razvoja, privlačenja investicija i otvaranja novih radnih mjesta, istaknuo je to brigadni general James C. Fowler, govoreći o konkretnim koristima koje bi članstvo u Sjevernoatlantskom savezu donijelo jednoj manjoj državi poput Bosne i Hercegovine.
Fowler smatra da bi ulazak BiH u NATO značio snažnije sigurnosne garancije i veću stabilnost, što bi pozitivno utjecalo i na povjerenje domaćih i stranih investitora.
- Mislim da bi članstvo u NATO-u bilo ogromna prilika za ovu zemlju, poručio je Fowler, podsjećajući da su među susjednim i regionalnim državama koje su već postale članice Saveza Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija.
Prema njegovim riječima, iskustva država koje su pristupile NATO-u pokazuju da sigurnost i politička stabilnost stvaraju povoljnije uvjete za gospodarska ulaganja. Kao ilustraciju naveo je podatak da je u pojedinim primjerima, u razdoblju od pet godina nakon ulaska u NATO, zabilježen rast BDP-a od približno 50 posto.
- NATO jamči sigurnost i stabilnost, a to su čimbenici koji potiču ulaganja u neku zemlju, objasnio je Fowler.
Dodao je kako približavanje euroatlantskim integracijama podrazumijeva i provedbu važnih reformi, veću transparentnost institucija te transparentnije poslovne procese i financijske transakcije. Sve to, smatra, može dodatno ojačati povjerenje investitora i stvoriti uvjete za dugoročan gospodarski napredak.
Govoreći o mogućim učincima takvog razvoja na Bosnu i Hercegovinu, Fowler je ocijenio kako bi eventualni gospodarski rast usporediv s primjerima pojedinih članica NATO-a predstavljao izniman iskorak za državu.
Fowler je naglasio kako u Bosni i Hercegovini vidi veliki potencijal, ali i snažne obiteljske veze i osjećaj zajedništva koji, prema njegovu mišljenju, predstavljaju važnu vrijednost društva.
- Znam da bi mladi ljudi, kada bi imali priliku birati između ostanka u svojoj zemlji i odlaska u inozemstvo, radije ostali ovdje. Ovo je sjajna zemlja s iznimnim mogućnostima, kazao je Fowler.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Goran Bogdan: Od amaterske scene do Farga i filma u utrci za Oskara - Opet Laka 125
Send us Fan MailKada je kao student ekonomije u Zagrebu ugledao oglas za amatersko pozorište, Goran Bogdan nije imao razrađen plan glumačke karijere. Prijavio se, kaže, iz inata sebi, želeći da se suoči sa …
Show notes
Kada je kao student ekonomije u Zagrebu ugledao oglas za amatersko pozorište, Goran Bogdan nije imao razrađen plan glumačke karijere. Prijavio se, kaže, iz inata sebi, želeći da se suoči sa stidljivošću i introvertnošću. Godinama kasnije, iza njega su uloge u seriji „Fargo“, filmu „Otac“ i kratkometražnom ostvarenju „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, nominovanom za Oskara.
Gost nove epizode podcasta Opet Laka govori o putu od odrastanja u Širokom Brijegu do međunarodnih produkcija, ali i o sumnjama, pogrešnim odlukama i potrebi da, uprkos svemu što se događa, sačuvamo vjeru u čovjeka.
Glumu je upisao sa 26 godina, a ozbiljnije počeo snimati u ranim tridesetim. Što se duže bavi tim poslom, objašnjava, više prostora vidi za učenje. Danas se zato tjera da gleda vlastite izvedbe, iako je ranije osjećao stid i otpor.
- Imaš te neke osjećaje šta može bolje, barem malo, kaže Bogdan.
Različite produkcije donijele su mu različita iskustva. Tromjesečne pripreme za „Oca“ Srđana Golubovića pamti kao jedan od najljepših procesa u karijeri. Na snimanju „Farga“ dočekali su ga velika hladnoća, drugačiji način rada i očekivanje da na set dolazi potpuno spreman. Posebno izdvaja odnos Ewana McGregora, koji je tokom jedne scene insistirao da ostane prisutan kao njegov partner, iako nije morao biti pred kamerom.
Govoreći o velikim produkcijama, najviše ističe jednostavnost: posao se obavlja mirno, pristojno i bez nepotrebne vike. A na dodjeli Oskara, kojoj je prisustvovao s ekipom filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, bio je i radoznali filmski zaljubljenik kojem je pomalo neugodno da se fotografiše sa zvijezdama.
Ljubav prema filmu razvijao je mnogo prije prvih uloga, gledajući filmove i radeći u videoteci. Knjigama su ga približili djed i majka, koji su mu davali novac za čitanje. Laka zato zaključuje da je književnost zavolio iz interesa, dok Bogdan uzvraća da knjige i dalje čita, samo mu više niko ne plaća. Danas se bavi i izdavaštvom, a vrijeme za razmišljanje o ulogama često pronalazi u automobilu, vozeći u tišini.
Razgovor otvara i pitanje reklame za kladionicu zbog koje je kritikovan. Bogdan priznaje da tada nije dovoljno razmišljao o toj odluci, bez uvjerenja da ubuduće neće griješiti.
Od lične odgovornosti Laka i njegov gost dolaze do Gaze, tuđeg stradanja i ravnodušnosti s kojom ga svijet posmatra. Uprkos tome, Bogdan ne odustaje od optimizma.
- I dalje vjerujem u čovjeka, govori, svjestan da čovjek, uz sve loše, baštini i dobro. Onima koji su ovdje odrasli, kaže, važno je da svjesno odaberu da im se ogorčenost ne useli u dušu, jer prepustiti se ogorčenosti i mržnji najlakše je - za ono drugo treba se potruditi.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Zašto da mijenjamo nešto u državi kad je sve dobro? - Oslobođena
Send us Fan MailZašto žene i dalje nemaju ravnopravan položaj u politici, ko čini najvjernije biračko tijelo i koliko na izborne rezultate utiče zavisnost od javnih budžeta? O ovim temama u Oslobođenoj govorila …
Show notes
Zašto žene i dalje nemaju ravnopravan položaj u politici, ko čini najvjernije biračko tijelo i koliko na izborne rezultate utiče zavisnost od javnih budžeta? O ovim temama u Oslobođenoj govorila je Dženana Alađuz, direktorica Fondacije Infohouse, upozoravajući na političku apatiju, stranačku lojalnost i potrebu da građani i građanke konačno počnu donositi odluke vlastitom glavom.
Govoreći o odnosu političkih stranaka prema građanima, Alađuz je istakla da je posebno frustrira osjećaj da političke strukture više ne doživljavaju one koji ne pripadaju njihovim čvrstim biračkim bazama. Smatra da se dio stanovništva u političkom životu tretira kao usputna pojava, umjesto kao ravnopravan učesnik u demokratskim procesima. Prema njenoj procjeni, jedan od razloga zbog kojih se politički odnosi u Bosni i Hercegovini teško mijenjaju jeste postojanje stabilnih biračkih baza koje godinama ostaju vjerne istim strankama. Alađuz smatra da dio tih glasača čine ljudi koji političke opcije podržavaju zbog vlastitih uvjerenja, identiteta i iskustava, dok drugi dio može biti vezan za stranačke strukture kroz zaposlenje i egzistencijalnu sigurnost.
- Ovaj procenat ljudi koji su izašli na izbore, taman negdje dođe procenat osoba koje su po raznim osnovama na raznim javnim budžetima, kazala je Alađuz, iznoseći svoju procjenu o povezanosti izborne podrške i ekonomske zavisnosti od javnog sektora.
Ona je pojasnila da ne smatra kako su svi ljudi koji rade u javnom sektoru politički motivisani na isti način, niti da stranačka pripadnost automatski znači nekompetentnost ili nepoštenje. Ipak, upozorila je na problem kada zaposlenje ili druga vrsta koristi postanu razlog zbog kojeg građani osjećaju obavezu da godinama ostaju vjerni određenoj političkoj opciji.
- Ja razumijem, ne pravdam, ali razumijem. Ja bih im stvarno poručila, evo ovom prilikom: pa eto, 20 godina vraćate uslugu, dosta, poručila je, govoreći o ljudima koji su posao dobili posredstvom stranke i koji zbog toga osjećaju da joj duguju političku lojalnost.
Pitanje političke odgovornosti i ravnopravnog učešća posebno je važno kada se govori o položaju žena u politici. Iako su žene prisutne u političkom životu, njihova zastupljenost na izbornim listama sama po sebi ne znači da imaju i stvarnu moć odlučivanja.
Ko zaista učestvuje u donošenju odluka, čiji se glas čuje i koliko su građani slobodni da biraju bez pritiska političkih i ekonomskih interesa? Ako se izborna podrška velikim dijelom održava kroz dugogodišnje navike, stranačku lojalnost i zavisnost od zaposlenja, prostor za nove političke snage i drugačije glasove postaje znatno uži. U takvom okruženju važno je ne samo koliko se žena nalazi na izbornim listama nego i imaju li stvarnu mogućnost da utiču na politike, prioritete i odluke koje oblikuju svakodnevni život građana.
Alađuz je upozorila da žene koje svojim radom i zalaganjem doprinose strankama često ne dobijaju odgovarajuće mjesto na izbornim listama. Navela je primjer političarke koja je, usprkos značajnom angažmanu, na listu dospjela tek nakon direktne intervencije predsjednika stranke.
- Unutar stranke se žene ne poštuju, a kamoli da ih poštuje šira javnost, kazala je Alađuz.
Prema njenim riječima, žene koje nisu spremne slijepo slijediti stavove stranačkih lidera često su marginalizirane, dok se njihov doprinos svodi na formalno prisustvo. Takav odnos, smatra ona, odražava se i na širi društveni položaj žena, ali i na način na koji one počinju doživljavati vlastitu vrijednost i mogućnosti.
Govoreći o ženama na najvišim političkim funkcijama, uključujući dvije žene u Predsjedništvu BiH, Alađuz je istakla da joj nije dovoljno da žene budu samo brojčano zastupljene. Važno joj je da imaju prostor za samostalno mišljenje i mogućnost da konkretno utiču na odluke.
- Željela bih da što više žena bude na pozicijama odlučivanja, da ne budu samo brojevi, nego da zaista mogu nešto promijeniti. Da budu na poziciji gdje će se njihova riječ zaista čuti, poručila je.
Naglasila je da njihov mandat traje četiri godine i da još imaju priliku pokazati kakvu politiku žele voditi.
Kao primjer navela je bivšu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor i nekadašnju njemačku kancelarku Angelu Merkel, ističući da činjenica da je nekoga politički lider doveo na funkciju ne znači da ta osoba mora ostati pod njegovim utjecajem.
- Može te neko dovesti na poziciju. Eto, to je tvoj način, to je tvoj put, okej. Ali nemoj biti slijepa. Nemoj biti gluha, poručila je Alađuz, pozivajući žene na političkim funkcijama da djeluju samostalno i preuzmu odgovornost za vlastite odluke.
Na kraju, naglasila je da političke funkcije i odluke ostavljaju trag na ličnom integritetu svake osobe koja ih obavlja.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Adnan Karamujić: Studenti održali lekciju o demokratiji i aktivizmu - Direktno sa Vildanom
Send us Fan MailIma jedan dio Bosne i Hercegovine, koji je po mnogo čemu drugačiji - u slučaju izbora to se ne odnosi na rezultate, već na način glasanja: u Brčko Distriktu, naime, birači se opredjeljuju za …
Show notes
Ima jedan dio Bosne i Hercegovine, koji je po mnogo čemu drugačiji - u slučaju izbora to se ne odnosi na rezultate, već na način glasanja: u Brčko Distriktu, naime, birači se opredjeljuju za koju će entitetsku vlast glasati.
Ovaj naš kutak na Savi ima BDP iznad 15.000 maraka po stanovniku i iznad je prosjeka zemlje, a godišnji proračun je 2026. gotovo 450 miliona. Per capita to je oko 5.500 maraka, ubjedljivo najveći u našoj zemlji. No, naš gost, podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović - osim što dolazi iz Skupštine Distrikta - zanimljiv je i po jednom svima značajnom podatku, najmlađi je zastupnik. Adnan Karamujić je rođen 26. maja 2003. godine, a s liste Naše stranke izabran je s nepunom 21 godinom. Danas je nezavisni poslanik, grafički dizajner, koji je nedavno skrenuo pažnju javnosti kada je šefa policije u Distriktu jasno upozorio kako nema prava birati na koja će zastupnička pitanja odgovarati.
Kako gleda na izbore u Srbiji? Šta je sa studentima u našoj zemlji, jesu li oni zadovoljni, pa se ne bune?
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Emir Salkić, jedini čovjek koji ima napismeno da je izmislio tochak - O prostoru
Send us Fan MailU novom izdanju podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom gostuje arhitekta Emir Salkić, autor postavke izložbe „DIASPONA - Dolazim kući“, otvorene 8. oktobra u auli Željezničke stanice u Sarajevu, u …
Show notes
U novom izdanju podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom gostuje arhitekta Emir Salkić, autor postavke izložbe „DIASPONA - Dolazim kući“, otvorene 8. oktobra u auli Željezničke stanice u Sarajevu, u okviru međunarodnog arhitektonskog događaja „DIASPONA: Sarajevska škola arhitekture u svijetu“.
Izložba je nastala na inicijativu arhitekte Hasana Ćemalovića, a njen koncept razvijao je tim. Njihova ambicija bila je napraviti postavku koja će izaći izvan zidova Željezničke stanice, ali i izvan uobičajenih granica arhitektonskih izložbi. Umjesto predstavljanja arhitekture isključivo kroz panoe, makete i rendere, željeli su ponuditi iskustvo koje posjetioca uključuje na drugačiji način, potiče radoznalost i otvara prostor za razumijevanje arhitekture kao dijela svakodnevnog života.
- Godinama sam prilično rezervisan prema arhitektonskim izložbama. Ne zato što me arhitektura ne zanima, naprotiv, nego zato što izložbe koje bi mi trebale biti najbliže često ostanu zatvorene u vlastitom jeziku. Panoi, makete, renderi, ozbiljni ljudi koji ozbiljno gledaju ozbiljne projekte. Najbolje izložbe kojih se sjećam nisam samo gledao. Doživio sam ih. Nešto sam dotakao, čuo, pomirisao, kroz nešto prošao. Ponio sam iskustvo, a ne samo informaciju, kazao je Salkić.
Upravo je takav pristup obilježio i rad na izložbi „DIASPONA - Dolazim kući“, koja je zamišljena kao prostor susreta s arhitekturom i njenim značenjima, dostupan i onima koji nikada nisu otvorili arhitektonski časopis.
- Nije nas zanimala još jedna izložba koja će arhitektima objašnjavati arhitekturu. Pokušavali smo napraviti nešto mnogo teže - izložbu koja će biti zanimljiva nekome ko možda nikada nije otvorio arhitektonski časopis. To je izložba o filozofiji arhitekture, istakao je Salkić.
Jedna od važnih tema podcasta bila je i njegova saradnja s Udruženjem „Srce za djecu oboljelu od raka“ te angažman na izgradnji Roditeljskih kuća u Sarajevu i Tuzli. Govorio je o tome kako je došlo do saradnje i koliko je važno da arhitektonsko znanje bude stavljeno u službu ljudi kojima je podrška najpotrebnija. Osvrćući se na svoj rad na Roditeljskoj kući, naglasio je da ga je uradio bez skrivenih motiva, otvarajući i šire pitanje društvene odgovornosti arhitekata i mogućnosti da arhitektura odgovori na stvarne ljudske potrebe.
Iako je arhitektura njegov profesionalni poziv, Salkić ne prestaje stvarati ni izvan projektantskog rada. Tehnologija mu je prijatelj, a slobodno vrijeme voli provoditi u radionici, praveći stvari vlastitim rukama. Tako je nastao Tochak, drveni balans bicikl namijenjen djeci uzrasta od dvije do pet, pa i šest godina, zavisno od njihovog razvoja. Ovaj projekat spaja njegovu sklonost tehnologiji, praktično znanje, kreativnost i ljubav prema ručnoj izradi, pokazujući kako ideje mogu dobiti sasvim konkretan oblik i pronaći svoje mjesto u svakodnevnom životu.
O tome kako se našao u svijetu izrade drvenih balans bicikala, šta ga pokreće da stalno istražuje i stvara te kako povezuje različite oblasti svog interesovanja, govorio je otvoreno i uz prepoznatljivu dozu humora.
- Uvijek kažem da sam jedini čovjek koji ima napismeno da je izmislio tochak (točak). Ako mi ne vjerujete, pogledajte na internetu, kazao je kroz smijeh.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Kada sam doživio kliničku smrt, vidio sam svog oca - Oslobođena
Send us Fan MailStudent medicine Smail Idrizović prošao je kroz teško i neizvjesno razdoblje nakon što su se, pred kraj njegovog srednjoškolskog obrazovanja, počele javljati prve zdravstvene tegobe. Ono što je …
Show notes
Student medicine Smail Idrizović prošao je kroz teško i neizvjesno razdoblje nakon što su se, pred kraj njegovog srednjoškolskog obrazovanja, počele javljati prve zdravstvene tegobe. Ono što je u početku izgledalo kao izolirana nesvjestica ubrzo je preraslo u dugotrajnu potragu za odgovorima i suočavanjem s pogrešnom dijagnozom.
- To je sve počelo kada sam bio pri kraju srednjoškolskog obrazovanja, kada se desila prva nesvjestica. Tada je, zapravo, počeo cijeli haos oko zdravlja, prisjetio se Smail.
Iako prva nesvjestica nije odmah izazvala ozbiljniju reakciju, četiri mjeseca kasnije situacija se ponovila. Nakon ponovljene nesvjestice uslijedile su pretrage i hospitalizacija. Tada mu je saopćena dijagnoza multiple skleroze, i to u teškoj fazi. Prema onome što mu je tada predstavljeno, postojala je bojazan da bi bolest mogla brzo napredovati, uz mogućnost gubitka vida i ozbiljnih posljedica po pokretljivost. Usprkos ozbiljnosti situacije, Smail je osjećao da dijagnoza ne odgovara onome što je primjećivao kod sebe. Odlučio je odbiti ponuđenu terapiju, vjerujući da je potrebno nastaviti potragu za pravim uzrokom njegovih tegoba.
- Svjesno sam odbio terapiju. Imao sam neki svoj instinkt i osjećaj da postoji nešto drugo. Završio sam srednju medicinsku školu, poznavao sam osnovne simptome i vidio sam da kod mene tih simptoma zapravo nema, kazao je Smail.
U tim trenucima veliku podršku pružala mu je majka. Smail je otkrio da se i prije zdravstvenih problema suočio s velikim životnim gubicima, među kojima je bila i smrt njegovog oca. Nakon što je odbio predloženu terapiju, odlučio je potražiti drugo mišljenje.
Pronašao je doktoricu koja se godinama bavila multiplom sklerozom, a ona ga je hospitalizirala i uputila na dodatne pretrage, uključujući lumbalnu punkciju. Na rezultate je čekao gotovo mjesec dana, u neizvjesnosti koja mu se činila beskrajnom.
- To su bile noći koje su bile preduge. Kasnije je stigao nalaz koji je pokazao da se ne radi o multiploj sklerozi i da je dijagnoza bila pogrešna, prisjetio se.
Kako navodi, bio je uvjeren da bi prihvatanje terapije namijenjene toj dijagnozi moglo imati ozbiljne posljedice po njegovo zdravlje. Ipak, ni nakon što je multipla skleroza isključena, potraga nije bila završena. Ljekari su mu saopćili da zdravstveni problem postoji, ali da njegov uzrok još nije poznat.
- Doktorica mi je rekla: Smaile, vi imate nešto, ali mi ne znamo šta vam je. Ostao sam ni na nebu ni na zemlji, ispričao je.
Suočen s novim pitanjima, Smail je odlučio samostalno istraživati. Naredna tri do četiri mjeseca posvetio je proučavanju stručnih medicinskih članaka i radova ljekara iz različitih dijelova svijeta, pokušavajući pronaći objašnjenje za ono što mu se dogodilo.
Tokom tog istraživanja posumnjao je na lajmsku boreliozu, odnosno neuroboreliozu, koja može zahvatiti nervni sistem. Rezultati su potvrdili prisustvo borelioze, a utvrđeno je i da je bolest bila povezana s lezijom na mozgu.
- Doktorica mi je rekla da sam došao na vrijeme. Da nisam, vjerovatno bi se promjene nastavile razvijati, kazao je Smail.
Smail se prisjetio da je prije petnaestak godina imao ujed krpelja, ali tada nije mogao pretpostaviti da bi taj događaj mogao biti povezan s kasnijim zdravstvenim problemima.
- Okidač za bolest je bio stres. Završetak srednje škole, prijemni ispit, upis na fakultet, a uz sve to ispratili smo i dvije smrti. To je posebno stresna situacija, ispričao je Smail, osvrćući se na period u kojem su se pojavili simptomi.
Prije prvih nesvjestica primijetio je da mu predmeti iznenada ispadaju iz ruku. Potražio je pomoć neurologa, ali je pregled bio uredan, kao i krvne analize.
- Držim čašu da se napijem vode i odjednom mi ispadne. To mi je bilo nevjerovatno, prisjetio se.
Iako je znao da borelioza postoji, priznaje da ranije nije bio svjestan koliko se često javlja u našem području.
- Znao sam da bolest postoji, ali nisam znao da je toliko rasprostranjena kod nas i da je toliki broj krpelja zaražen, kazao je.
Posebno težak dio njegovog iskustva bila je mogućnost da dobije terapiju koja nije odgovarala njegovom stvarnom zdravstvenom problemu. Doktorica mu je to objasnila slikovitim poređenjem.
- Rekla mi je da je to isto kao kada vozite automobil koji koristi benzin, a vi u njega sipate dizel, zaključio je Smail.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Begović: Prvi novac koji smo zaradili završio je u rukama cyber kriminalaca - Životna škola
Send us Fan MailOd uspješne karijere u njemačkom Siemensu do vlastite kompanije u Bosni i Hercegovini sa 180 zaposlenih. Životna priča dr. Advana Begovića, osnivača i predsjednika uprave kompanije STAMEN …
Show notes
Od uspješne karijere u njemačkom Siemensu do vlastite kompanije u Bosni i Hercegovini sa 180 zaposlenih. Životna priča dr. Advana Begovića, osnivača i predsjednika uprave kompanije STAMEN, pokazuje kako povratak u domovinu ne mora značiti odustajanje od velikih ambicija. Naprotiv, za njega je to bio početak potpuno novog profesionalnog poglavlja.
U novoj epizodi podcasta Životna škola, Begović govori o odrastanju u izbjeglištvu, školovanju u Njemačkoj, radu u velikim svjetskim kompanijama i odluci da vlastito znanje i iskustvo uloži u razvoj domaće industrije.
Iz Banje Luke je, kako kaže, prisilno otišao sa osam godina. Njegova porodica u Njemačkoj je počinjala ispočetka, a on je već kao dječak naučio da se za uspjeh mora dodatno boriti. Nakon studija i doktorata u Aachenu, karijeru je gradio u njemačkoj industriji, a potom dobio priliku da postane dio najvišeg menadžmenta Siemensa.
Ipak, želja za povratkom nikada nije nestala.
- Jedna je motivacija inat nekog malog dječaka koji je protjeran iz svoje rodne zemlje, iz svog rodnog grada, da se vrati opet na mjesto odakle potiče i da ipak pokaže da se tu može živjeti, da se tu može uspjeti, i ipak da se vrati tamo, na ono mjesto gdje on smatra i osjeća da pripada, govori Begović.
U Sarajevo je 2020. godine došao na nekoliko sedmica, planirajući raditi od kuće tokom pandemije. Tek nekoliko godina kasnije shvatio je da se zapravo trajno vratio.
Kompaniju STAMEN osnovao je 2021. godine, s idejom da u BiH proizvodi modularne objekte namijenjene evropskom tržištu. Počeci nisu bili jednostavni. Prve proizvode razvijali su uz pomoć dostupnih stručnih materijala, YouTube videa i domaćih partnera, a prva dva modula proizveli su u fabrici u Travniku.
Velika prilika stigla je kada je njemačkom kupcu hitno trebalo 46 modula za školu. Begovićeva kompanija tada nije imala ni vlastiti proizvodni pogon ni dovoljno radnika. Ipak, prihvatili su izazov i uspjeli realizirati projekat koji im je otvorio vrata tržišta.
Danas kompanija ima četiri proizvodna pogona, a Begović ističe da BiH nudi mnogo više poslovnih mogućnosti nego što se često predstavlja.
- Ja sad kad gledam unazad, smatram da je Bosna idealna zemlja za startupove, kaže Begović.
Govorio je i o odlasku radnika i mogućnosti povratka dijaspore. Begović otkriva da su u njegovoj kompaniji zaposleni i ljudi koji su ranije radili kod njihovih kupaca u Njemačkoj. Smatra da bi domaće kompanije trebale organizirati sajmove zapošljavanja upravo u zemljama u kojima živi bh. dijaspora.
Govoreći o primanjima, navodi da je STAMEN u protekle tri godine povećao plate zaposlenicima za više od 40 posto.
- Čisto da gledamo financijski, smatram da smo dostigli već jedan nivo gdje ljudima postaje neisplativo ići, poručuje, naglašavajući da govori iz perspektive vlastite kompanije i iskustava s drugim poslodavcima.
Begović se osvrće i na radne navike, odnos prema zaposlenicima i potrebu za većom produktivnošću, ali i na vlastite poslovne greške. Otkriva kako je kompanija postala žrtva cyber kriminala i izgubila novac zarađen na početku poslovanja.
Na kraju razgovora odgovara i na pitanje koje najbolje zaokružuje njegov životni put: kada bi danas ponovo birao između Njemačke i Bosne i Hercegovine, gdje bi želio živjeti?
- Ja sam najsretniji čovjek, to često puta kažem, ostvario sam nekako svoj "bosanski san", kaže Begović.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Igor Stojanović: Nisam očekivao da će baš dominantno pobijediti SDA - Direktno sa Vildanom
Send us Fan MailNaš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Igor Stojanović, do izbora novog vrha Federacije njen potpredsjednik. No, upravo je on taj živi dokaz da Sarajevo drži do …
Show notes
Naš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Igor Stojanović, do izbora novog vrha Federacije njen potpredsjednik. No, upravo je on taj živi dokaz da Sarajevo drži do svoje etničke šarolikosti: na listi SDP-a, naime, u izbornoj jedinici 11 za federalni parlament bio je treći. Pa je ipak s 4.600 osvojenih glasova - još nedostaje provjera jednog biračkog mjesta -
ubjedljivo osvojio mandat.Rijetko, zaista iznimno rijetko se događa da nositelja liste, a SDP je iz nekog razloga odlučio da to bude Nerin Dizdar, ministar u federalnoj Vladi, neko preskoči. Sarajlije u pet općina - Centar, Novo Sarajevo, Stari Grad, Vogošća i Ilijaš - koje glasaju za ovu listu, nisu imali dilema, pa je jedan osvojeni SDP-ov mandat pripao našem gostu.
Kako komentira ishode izbora, je li očekivali drugačije? Koliko je realno očekivati dogovor za državnu vlast i kad? Šta misli o koaliciji SDP-SDA?
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Otkrivamo najveće greške koje žene prave kada žele smršati - (Ne)poznato o ljudskom tijelu
Send us Fan MailDijete odlazi u sobu u devet navečer, a roditelji vjeruju da spava. Međutim, ono ostaje budno uz telefon do tri ili četiri sata ujutro. Već nekoliko sati kasnije mora ustati i krenuti u školu …
Show notes
Dijete odlazi u sobu u devet navečer, a roditelji vjeruju da spava. Međutim, ono ostaje budno uz telefon do tri ili četiri sata ujutro. Već nekoliko sati kasnije mora ustati i krenuti u školu, bez doručka i dovoljno energije. Umor pokušava nadoknaditi energetskim napitkom, a nedostatak koncentracije, nervoza i iscrpljenost postaju dio njegove svakodnevice.
Upravo je ovakva situacija bila povod za razgovor s magistricom nutricionizma Milom Babić u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu, u kojoj se govorilo o prehrambenim navikama djece i žena, utjecaju sna na zdravlje, ali i opasnostima restriktivnih dijeta.
Babić objašnjava da se problemi s kojima se suočavaju djeca ne mogu posmatrati odvojeno. Nedostatak sna, nepravilna ishrana, stres i fizička aktivnost međusobno su povezani, a roditelji često ne primjećuju prve znakove da je potrebno mijenjati navike.
Posebno upozorava na energetska pića, koja djeca sve češće doživljavaju kao obične slatke napitke. Jedna limenka, zavisno od proizvođača, može sadržavati od 80 do 300 miligrama kofeina, uz značajne količine dodanog šećera.
- Slažem se generalno da energetska pića nisu za taj uzrast. Problem je i generalno u svijetu, nije samo u napitku, nego da je to postala kultura, ističe Babić.
Naglašava da kofein ne može nadoknaditi nedostatak sna, a roditeljima savjetuje da umjesto stalnih zabrana i sukoba pokušaju izgraditi odnos povjerenja s djecom.
- To je najteži posao u odgoju djece, odgajati sebe, poručuje nutricionistica, dodajući da roditelji vlastitim primjerom mogu postići mnogo više nego lekcijama i galamom.
Razgovor otvara i pitanje djece koja treniraju, ali ne unose dovoljno kvalitetnih nutrijenata. Babić objašnjava zašto proteinske čokoladice i napici nisu zamjena za raznovrsnu ishranu te zbog čega suplementacija treba biti dodatak, a ne osnova jelovnika.
Drugi dio epizode posvećen je ženama koje, pokušavajući postići željenu tjelesnu težinu, često pribjegavaju strogim dijetama i drastičnom smanjenju kalorijskog unosa.- Nekad trebate početi jesti više da biste smršali, zato što organizam naš, naravno, preživio toliko hiljada godina, nije glup, ima svoje adaptivne metode, objašnjava Babić.
Prema njenim riječima, dugotrajna restrikcija hrane može dovesti do gubitka mišićne mase, smanjenja potrošnje energije i vraćanja izgubljenih kilograma nakon završetka dijete.
Govorilo se i o takozvanom sporom metabolizmu, razlikama između žena koje imaju istu tjelesnu težinu, važnosti treninga snage i opasnostima nekontrolisanog korištenja suplemenata.
- Obavezna konsultacija ljekara prije početka korištenja bilo koje suplementacije, upozorava Babić.
Na kraju razgovora izdvojila je tri navike kojima bi trebalo posvetiti više pažnje: redovan unos povrća i vlakana, stvaranje kvalitetnih uslova za spavanje i roditeljski primjer u izgradnji zdravih prehrambenih navika.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Dino Abazović: Drugost i jedinstvo umjesto bratstva i jedinstva - U kontru
Send us Fan MailS Dinom Abazovićem, profesorom na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Dragan Markovina razgovarao je o teškim temama na koje je, čini se, gotovo nemoguće dati konačne odgovore. Počeli su od …
Show notes
S Dinom Abazovićem, profesorom na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Dragan Markovina razgovarao je o teškim temama na koje je, čini se, gotovo nemoguće dati konačne odgovore. Počeli su od nedavno održanih općih izbora u Bosni i Hercegovini, čiji je ishod izgledao kao povratak u 1990. godinu, s tom razlikom što je SNSD zamijenio SDS. Abazović je istakao da je važna novost na ovim izborima nova tehnologija koja je ustvari ukazala na stvarni broj ljudi u zemlji, a zaključio je kako su rezultati umnogome ovisni o činjenici da ljudi vodeće nacionalne stranke još uvijek doživljavaju više kao pokrete, nego kao partije. Što je i razlog nemogućnosti povezivanja na klasnoj osnovi.
Daytonska struktura zemlje i činjenica da su na nekoliko prvih postratnih izbora nacionalne stranke zapravo bile moćnije od države, nakon čega su je preuzele, suštinski onemogućava stvaranje međunacionalnih stranaka i pokreta. Sve skupa dodatno koči činjenica da je, promjeni kulturne svijesti potrebno oko 60 godina. Tim povodom otvorili smo i temu prvog diskontinuiteta i stvaranja novog čovjeka od 1945. do 1990. i zatim drugog koji traje do danas, a pokušava poništiti ishod socijalističkog nasljeđa.
Razgovarali su o epohi poraza ljevice, mogućnosti pobjede fašističkih snaga u zemljama Evropske unije i pitanju zašto ljevica ostaje na kritici Zapada, Amerike i EU, a ne uspijeva ponuditi novi internacionalizam i drugačiju viziju evropske budućnosti.
Bilo je riječi i o velikom povratku religije, o tome kako su nakon vrijednosti Oktobarske revolucije, sada dovedene u pitanje i vrijednosti prosvjetiteljstva i Francuske revolucije, od jednakosti, bratstva do vjere u progres. Postavilo se i pitanje kako danas braniti te vrijednosti kad je ono što su neupitno najavljivale, a to je svijetla i progresivna budućnost, palo u vodu.
Markovina i Abazović razgovarali su i o današnjoj Srbiji, posebno o izbjegavanju suočavanja s nacionalizmom i prošlošću u dijelu studentskog pokreta. Otvorili su i pitanje novog rata u Bosni i Hercegovini. Abazović smatra da za njega nema dovoljno ljudi spremnih da ratuju, ali da je sve drugo moguće.
Na kraju su se vratili pitanju suočavanja s prošlošću i njegovog neuspjeha: zašto nismo pronašli vlastiti model i pristup, zašto nam je pamćenje tako kratko i zašto pamćenje i sjećanje nisu isto?
Ljudi u Bosni i Hercegovini, kaže Abazović, temeljno su obespravljeni, a većina je uronjena u kolektivno „mi“. Jesmo li zato osuđeni na beskonačno loše? Možda nam nije potrebno novo bratstvo i jedinstvo, nego drugost i jedinstvo, mogućnost zajedničkog života bez potrebe da svi mislimo i osjećamo isto. A nova velika generacija, ona koja bi mogla otvoriti drugačiju perspektivu, tek se treba dogoditi.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Šta će djeci od deset godina skincare rutina? - Oslobođena
Send us Fan MailAna Golić, diplomirani kozmetolog i gošća Oslobođene, upozorila je na sve raniji interes djece za kozmetičke proizvode, ali i na utjecaj društvenih mreža, influensera i poznatih ličnosti na …
Show notes
Ana Golić, diplomirani kozmetolog i gošća Oslobođene, upozorila je na sve raniji interes djece za kozmetičke proizvode, ali i na utjecaj društvenih mreža, influensera i poznatih ličnosti na njihove navike.
Govoreći o tome da joj u praksi dolaze sve mlađi klijenti, Golić je istakla da postoje pokazatelji da se dobna granica ulaska u pubertet pomjera prema ranijem uzrastu, zbog čega djeca sve brže ulaze u svijet odraslih i počinju pokazivati interes za njegu kože i kozmetiku. Prema njenim riječima, mladi danas imaju pristup velikom broju informacija, koje brzo usvajaju, ali to ne znači da uvijek razumiju proizvode koje koriste i njihove namjene.
- Oni nekad apsolutno ne znaju zašto to koriste, ali žele koristiti ono što koristi neka pjevačica, neka influencerica ili neko koga prate, za koga smatraju da je lijep i ko im je na neki način uzor, kazala je Golić.
Dodala je da djeca često dolaze s već formiranim željama, navodeći proizvode koje već koriste i raspitujući se o tome šta bi još mogli dodati svojoj rutini njege.
- Uvijek se trudim da poštujem njihove želje i da ih razumijem. Ali komunikacija uvijek ide ka tome: manje je više, istakla je Golić, naglašavajući važnost odmjerenog pristupa kozmetici i osvještavanja mladih o tome šta im je zaista potrebno.
Golić ističe da se njega kože mora prilagoditi uzrastu, jer ono što odgovara ženi od 30 ili 40 godina ne znači da je potrebno i djetetu od 10, 11 ili 12 godina. Upozorava i da neprimjereni proizvodi mogu izazvati alergijske reakcije i povećanu osjetljivost kože, zbog čega je važno da djeca ne preuzimaju rutine odraslih niti nasumično koriste preparate koje vide na društvenim mrežama.
- Koža je tvoj najveći organ. Sve što sada mažeš na svoju kožu ide u tvoj krvotok, objašnjava Golić, navodeći da djeci nastoji približiti potencijalne rizike na način koji mogu razumjeti.
Čišćenje, blaga hidratacija i zaštita od sunca trebali bi biti temelj njege dječje kože, dok upotrebu brojnih kozmetičkih preparata treba izbjegavati. Roditelji pritom moraju voditi računa o sastavu proizvoda i njihovoj prilagođenosti osjetljivoj dječjoj koži.
Na pitanje koji se sastojci nikako ne bi trebali naći u rutinama djece, Golić je ponudila jednostavan odgovor.
- Ja ću reći vrlo jednostavno: ne treba im ništa, kazala je Golić, pojašnjavajući da, ukoliko se već uvode određeni koraci njege, oni trebaju biti jednostavni i prilagođeni potrebama dječje kože.
Prema njenim riječima, osnovna rutina trebala bi obuhvatiti tri koraka: čišćenje kože, blagu hidrataciju i zaštitu od sunca. Kada je riječ o hidrataciji, navela je pantenol kao jedan od primjera sastojaka koji se mogu pronaći u jednostavnim proizvodima za njegu.
Golić je naglasila da ni izbor proizvoda za zaštitu od sunca ne treba prepustiti slučaju. Iako je zaštita kože od UV zračenja važan dio njege, potrebno je odabrati preparat koji odgovara uzrastu i potrebama djeteta. Istakla je da roditelji trebaju obratiti pažnju na sastav proizvoda, mogućnost začepljenja pora i potencijalne alergijske reakcije. Zbog toga smatra da roditelji trebaju biti informisani o preparatima koje kupuju djeci i voditi računa o tome da njihova upotreba bude opravdana stvarnim potrebama kože, a ne trendovima koji se nameću putem društvenih mreža.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Konaković: Natjerat ću Dodika da što prije formira vlast - Direktno sa Vildanom
Send us Fan MailČemu se možemo nadati, a od čega trebamo strahovati? S nama je, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, još uvijek državni ministar spoljnih poslova, predsjednik Naroda i …
Show notes
Čemu se možemo nadati, a od čega trebamo strahovati?
S nama je, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, još uvijek državni ministar spoljnih poslova, predsjednik Naroda i pravde Elmedin Dino Konaković. Njegov angažman se u proteklom mandatu mjeri važnim povratkom naše zemlje u prijestonicu Evrope, ali i raskrinkavanjem kočničara euroatlantskog puta. U narednom sazivu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine izabran je za zastupnika, a NiP se - kako je sam već više puta rekao - nadao boljem rezultatu.
Konaković je, gostujući u podcastu Direktno sa Vildanom, govorio je o izboru novog reisu-l-uleme, protekloj izbornoj kampanji, odnosima s Evropskom unijom, međunarodnom lobiranju Milorada Dodika i formiranju nove vlasti. Posebno se osvrnuo na tvrdnje o navodnoj podršci Saudijske Arabije secesiji Republike Srpske, dokumentaciju o lobističkim aktivnostima koju je dostavio američkim institucijama, ali i na odgovornost vlastite stranke za izborni rezultat.
Kakve naša zemlja ima odnose sa Saudijskom Arabijom? Kakav je odnos službenog Washingtona danas prema našoj zemlji? Šta je NiP dobio na izborima i šta planiraju?
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Irfan Mirza: BiH mora ostaviti digitalni trag - O prostoru sa Zecom i Vukom
Send us Fan MailIrfan Mirza jedan je od vrhunskih stručnjaka za umjetnu inteligenciju i čovjek koji je svoje znanje stavio u službu Bosne i Hercegovine. Iako nije Bosanac po rođenju, BiH je njegovo …
Show notes
Irfan Mirza jedan je od vrhunskih stručnjaka za umjetnu inteligenciju i čovjek koji je svoje znanje stavio u službu Bosne i Hercegovine. Iako nije Bosanac po rođenju, BiH je njegovo opredjeljenje. Oženjen je Sabinom, porijeklom iz Donjeg Vakufa, s kojom ima tri sina, a njihova porodica danas je jedan od lijepih primjera bosanske dijaspore koja svoju zemlju predstavlja i promovira u Sjedinjenim Američkim državama.
Na konferenciji „Bosna i Hercegovina u doba umjetne inteligencije“ Mirza je govorio o pitanju koje će za našu budućnost biti presudno: ako sami ne predstavimo sebe u svijetu umjetne inteligencije, drugi će to učiniti umjesto nas.
Umjetna inteligencija uči iz podataka koji su joj dostupni. Ako o jednoj zemlji, njenoj historiji, kulturi i jeziku nema dovoljno kvalitetnih i vjerodostojnih podataka, njena slika u digitalnom svijetu može biti nepotpuna ili pogrešna.
Mirza je, u podcastu O prostoru sa Zecom i Vukom, naveo primjer Portugala. Zbog ogromne količine podataka na portugalskom jeziku koji dolaze iz Brazila, postojala je opasnost da umjetna inteligencija neke sadržaje pogrešno pripiše Portugalu. Zato su napravili vlastitu platformu Amália, nazvanu po velikoj portugalskoj pjevačici Amáliji Rodrigues, kako bi sačuvali i sistematizovali znanje o sebi.
I upravo je to ideja platforme koju Irfan želi postaviti za Bosnu i Hercegovinu.
Dao joj je radni naziv HALID. Ime je simbolično zbog Halida Bešlića, čija je muzika decenijama povezivala ljude ovog prostora, prelazeći granice, identitete i podjele.
Ali HALID može imati i drugo, savremeno značenje, kao akronim na engleskom jeziku: HALID - Heritage, Archives, Language, Identity, Data (baština, arhivi, jezik, identitet i podaci).
U tih pet riječi stane i sama ideja projekta: sačuvati naslijeđe, arhivirati znanje, zaštititi jezik, dokumentovati identitet i sve to pretvoriti u kvalitetne i dostupne podatke za budućnost.
Jer u svijetu umjetne inteligencije vrijedi jednostavno pravilo: ono čega nema u podacima, lako može postati nevidljivo. Čovjek je na ovim prostorima ostavio trag još prije 12.000-14.000 godina, crtežom u Badanjskoj pećini. Danas moramo ostaviti i svoj digitalni trag.
Ne budemo li adekvatno zastupljeni u novoj cloud memoriji svijeta, drugi će govoriti o nama.
Zato, dok mi o sebi, oni o nama.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Ovo bi roditelji djece s poteškoćama u razvoju voljeli da znate - Oslobođena
Send us Fan MailNova epizoda Oslobođene donosi priče onih čiji se glas često ne čuje dovoljno. Među njima su i roditelji djece s poteškoćama u razvoju, koji se godinama bore za prava svoje djece, ne samo tokom …
Show notes
Nova epizoda Oslobođene donosi priče onih čiji se glas često ne čuje dovoljno. Među njima su i roditelji djece s poteškoćama u razvoju, koji se godinama bore za prava svoje djece, ne samo tokom djetinjstva, već i nakon njihovog 18. rođendana. U Bosni i Hercegovini brojni roditelji pokušavaju ostvariti prava koja im pripadaju zakonom, ali i osigurati uslove za dostojanstveniji i kvalitetniji život svoje djece.
Koliko je taj put težak i šta se dešava kada sistem ne nudi dovoljno odgovora?
O tome govore dvije majke, Belma Alibegović Goran i Alma Mehanović, koje su, zajedno s udruženjem, pokrenule inicijativu i peticiju s ciljem ostvarivanja prava porodica djece s poteškoćama u razvoju. Koja prava traže, s kakvim se preprekama suočavaju i može li njihov glas donijeti promjene?
Belma je prve znakove da se razvoj njenog sina razlikuje od razvoja njegovih vršnjaka primijetila kada je imao dvije godine. Nije govorio, ljuljao se naprijed-nazad i posebno su ga privlačili predmeti koji se vrte.
- Dijete mi je imalo dvije godine i uopšte nije pričalo. Pretraživala sam po internetu i vidjela da djeca već sa dvije godine trebaju imati neki fond riječi. On nije imao nijednu, prisjeća se Belma.
Iako je slušala savjete da će progovoriti i da je riječ samo o fazi, odlučila je potražiti odgovore.
- Čujete priče: "Ja sam se ljuljao, pa je prošlo, lijen je - muško je, progovorit će..." Ali valjda meni taj majčinski instinkt nije dozvolio da čekam šta će se desiti, kaže Belma.
Prvi pregledi nisu donijeli konkretne odgovore. Govorili su joj da je dijete još malo i da je rano za dijagnozu. Belma, međutim, nije željela čekati. Danas ima devet godina, a Belma ističe da je zadovoljna njegovim napretkom. Dijagnosticiran mu je disharmoničan razvoj s elementima autizma.
Alma je majka tri djevojčice, 13-godišnjakinje i sedmogodišnjih blizanki koje, također, imaju dijagnozu disharmoničnog razvoja s elementima autizma. Njene blizanke još uvijek nisu verbalne, ne govore i nose pelene. Alma kaže da su prve znakove primijetili mnogo prije nego što su djevojčice dobile dijagnozu. Kada su imale oko dvije godine, odlučili su potražiti stručnu pomoć, ali tada nisu dobili odgovore koje su očekivali.
- Mi smo izgubili puno vremena zbog needuciranih ljudi. Kad su imale oko dvije godine odlučili smo potražiti stručnu pomoć. Međutim, nakon pregleda djevojčica, rekli su nam da njima nije ništa i da bi djevojčice do tri godine trebale pričati, prisjeća se Alma.
Iako su kao roditelji osjećali da nešto nije u redu, poslušali su savjet i sačekali. Alma smatra da je jedan od problema i nedostatak stručne podrške i edukacije u manjim sredinama, zbog čega porodice često gube dragocjeno vrijeme. Djevojčice već dvije godine idu u Udruženje, a dvije godine su radile i s logopedom. Ipak, napredak je, kaže Alma, mali.
Za roditelje djece s poteškoćama u razvoju, svakodnevni život često znači suočavanje s nerazumijevanjem i predrasudama. Belma kaže da ljudi uglavnom imaju razumijevanja kada se o autizmu i drugim razvojnim poteškoćama govori načelno, ali da je situacija drugačija kada se s takvim ponašanjem susretnu u svakodnevnom životu. Svi mi pričamo o dijagnozama, o stanjima, i svi nekako
suosjećamo. Ali kad dođe praktičan primjer, gdje treba pokazati tu empatiju i saosjećanje, onda to više nije ono o čemu smo pričali.Belma se prisjetila i situacija iz igraonica i javnih prostora u kojima su joj ili njenoj porodici ljudi otvoreno poručivali da njeno dijete nije dobrodošlo.
- Imali smo raznih situacija gdje nam priđe žena u igraonici i kaže: On nije za ovu igraonicu, govori Belma.
Alma, zbog iskustava koja je imala, danas pažljivo bira kada će otići u igraonicu ili park.
- Ako ću da ih izvedem u igraonicu ili u park, gledam kad ima najmanje gužve, zato što ni tu nismo dobro došli, kaže Alma.
Ističe da roditelji često umjesto podrške dobijaju pitanje: Zašto? Zašto njihova djeca idu na more, zašto izlaze kada je gužva i zašto su uopće prisutna u javnim prostorima. Za porodice poput njene, odgovor je jednostavan: i njihova djeca imaju pravo biti dio društva.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Ko su današnji muškarci i da li imaju svrhu? - Životna škola
Send us Fan MailMladi danas imaju pristup gotovo neograničenoj količini informacija, ali znati pronaći informaciju nije isto što i znati šta s njom uraditi. Upravo od te razlike počinje nova epizoda podcasta …
Show notes
Mladi danas imaju pristup gotovo neograničenoj količini informacija, ali znati pronaći informaciju nije isto što i znati šta s njom uraditi. Upravo od te razlike počinje nova epizoda podcasta Životna škola, čiji je gost Jasmin Poturović, advokat s profesionalnim iskustvom u borbi protiv terorizma, korporativnom sektoru i namjenskoj industriji, ali i čovjek koji se više od dvije decenije bavi borilačkim vještinama.
Poturović se posljednjih godina posebno obraća mladim muškarcima, govoreći o disciplini, odgovornosti, samokontroli, snazi i potrebi da pronađu svoje mjesto i svrhu. U Životnoj školi otvorio je pitanje, ko danas dječake priprema za svijet odraslih?
Govoreći o odgoju, Poturović smatra da porodica vlastitu odgovornost ne može jednostavno prebaciti na državu. To objašnjava i na primjeru zahtjeva za vraćanje vojnog roka.
- Mi želimo na državu da prenesemo ono što mi kao porodica nismo uspjeli da instaliramo svojoj djeci, odnosno mladim muškarcima. Kao, naučit će ga vojska disciplini. Stani, zar to nije nešto što je trebao da ga nauči roditelj ili roditelji tokom odrastanja? Ja sam za to da porodica i društvo, kao šira društvena zajednica, preuzmu odgovornost na sebe i kažu: da, mi trebamo da naučimo tu djecu disciplini, govori Poturović.
Prema njegovom mišljenju, upravo porodica i šira zajednica trebaju djecu učiti disciplini i odgovornosti te ih pripremati za ono što ih očekuje u odrasloj dobi.
Veliki dio razgovora posvećen je borilačkim sportovima. Poturović smatra da oni mladom čovjeku mogu ponuditi mnogo više od sposobnosti fizičke borbe. Govori o prihvatanju poraza, disciplini, istrajnosti, kontroli vlastite snage, empatiji i odnosu prema autoritetu. Posebno naglašava značaj sportova punog kontakta, poput boksa, kikboksa, džuda, jiu-jitsua ili MMA.
- Ako ti dobiješ te batine i dođeš opet sutra na trening, to je početak ostatka tvog života. Jer neko te istukao, ponizio te, pod navodnicima te ponizio. Svi su vidjeli da si ti dobio batine. I ti si došao sutra po još. Čemu te to uči? Uči te da ne odustaješ, uči te disciplini, da moraš opet doći iako je teško, iako je problem, objašnjava Poturović.
Razgovor otvara i osjetljivu temu vršnjačkog nasilja, kao i pitanje kakve uzore dječaci danas pronalaze kada ih više ne vide u porodici ili neposrednom okruženju. Poturović smatra da je mladom muškarcu potreban autoritet koji će mu pokazati granice, strukturu i disciplinu, a idealno bi bilo da je to otac, iako tu ulogu, prema njegovom mišljenju, mogu imati i drugi bliski muškarci.
Jedna od centralnih tema epizode jeste i samo značenje muškosti.
- Muškarac je neko ko služi i štiti. Oduvijek. Jednostavno smatram da je muškarac neko ko ima svrhu. A ta svrha je da služi i da štiti, kaže Poturović i dodaje da muškarcu treba svrha veća od njega samog i kritikuje radikalni individualizam u kojem čovjek postaje usmjeren isključivo na vlastite potrebe, status i imovinu.
Od Marka Aurelija i stoicizma do obrazovanja, uličnog iskustva, roditeljstva i borilačkih vještina, razgovor pokušava odgovoriti na pitanje kako od dječaka napraviti odgovornog odraslog čovjeka.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Vehid Šehić: Kad bi vladao razum, Bakir Izetbegović bi podnio ostavku - Direktno sa Vildanom
Send us Fan MailNaša država Bosna i Hercegovina je izabrala. No, najveći pobjednik ovih izbora su nove tehnologije: Bosanci i Hercegovci su pokazali da - šta god o njima mislili oni za koje su glasali - nemaju …
Show notes
Naša država Bosna i Hercegovina je izabrala. No, najveći pobjednik ovih izbora su nove tehnologije: Bosanci i Hercegovci su pokazali da - šta god o njima mislili oni za koje su glasali - nemaju problem sa aparaturom koja vraća povjerenje u demokratske procese.
Naš gost u podcastu Direktno sa Vildanom Selimbegović je danas najtraženiji u Bosni i Hercegovini: Vehid Šehić, predsjednik Strateškog odbora Koalicije Pod lupom. Rođen je u Tuzli, u Sarajevu je diplomirao pravo, bio je tužutelj, advokat, sudija, član i predsjednik Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, jedan od osnivača, a onda i predsjednik Foruma građana Tuzle, zapravo višedecenijski zagovornik prava, zakonitosti i pravde u ovoj zemlji, ali i regionu, dosljedni borac za ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom i koliko god to bilo nemoderno u današnjem populističkom svijetu - uporni zagovornik ljudskih prava i dosljedni borac za druge i drugačije.
Šta kažu aktivisti Koalicije Pod lupom i koji su njihovi najvažniji zaključci? Koliki procent otpada na krađe? Kako bi objasnio uspjeh Stranke za Bosnu i Hercegovinu?
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Danis Okić ruši najveće zablude pušača - (Ne)poznato o ljudskom tijelu
Send us Fan MailGotovo svaki pušač zna da je pušenje štetno. Upozorenja su na kutijama cigareta, o posljedicama se govori decenijama, a, kako kaže Danis Okić, čak i djeca vrlo rano znaju šta cigarete rade …
Show notes
Gotovo svaki pušač zna da je pušenje štetno. Upozorenja su na kutijama cigareta, o posljedicama se govori decenijama, a, kako kaže Danis Okić, čak i djeca vrlo rano znaju šta cigarete rade zdravlju. Pa ipak, milioni ljudi nastavljaju pušiti. Zašto?
Upravo je to pitanje u središtu nove epizode podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu, u kojoj Almir Maljević razgovara s Danisom Okićem, osnivačem platforme za borbu protiv pušenja i nikotinske ovisnosti, koji je, kako je navedeno u podcastu, pomogao više od 1.200 ljudi da se riješe ovog problema.
Okić tvrdi da objašnjenje nije u tome što pušači ne znaju koliko su cigarete štetne.
- Čovjek ne puši iz razloga zbog kojeg bi trebao da prestane. On ne pali cigaretu zato što je cigareta štetna ili nije štetna, nego zbog onoga što ona njemu prividno daje, govori Okić.
Kafa, obrok, pauza na poslu, druženje, stres ili trenutak u kojem treba vratiti koncentraciju vremenom postaju toliko povezani s cigaretom da ona, prema njegovom objašnjenju, ulazi u gotovo svaki dio svakodnevice. Pušač zato može istovremeno željeti prestati i imati osjećaj da bi bez cigarete izgubio nešto važno.
Okić ide i korak dalje. Kaže da ono što pušači često opisuju kao ljubav prema cigareti zapravo nije ljubav prema samom pušenju.
- Pušač ne voli osjećaj koji ima dok puši, nego voli tu cigaretu zato što mu ona uklanja onaj nelagodni osjećaj koji ima kad ne puši, pojašnjava on.
U razgovoru objašnjava i zašto cigareta može stvoriti privid da smanjuje stres ili vraća koncentraciju. Prema njegovom tumačenju, ona uklanja dio nelagode izazvane nikotinskom apstinencijom, dok problem zbog kojeg je osoba bila pod stresom ostaje.
Poseban dio razgovora posvećen je strahu od prestanka. Hoće li kafa ikada više biti ista? Hoće li osoba biti nervozna? Hoće li se udebljati? Šta će raditi s rukama? Kako će izaći s prijateljima i ne zapaliti?
Okić taj niz pitanja naziva „strahom od uspjeha“ i tvrdi da upravo pomisao na budućnost bez cigarete neke ljude zaustavi prije nego što uopće pokušaju.
Govoreći o fizičkoj apstinenciji, navodi da je njen vrhunac u prva 72 sata, ali naglašava da mnogo veći problem mogu predstavljati uvjerenja stvarana godinama ili decenijama. Zbog toga odbacuje ideju da je za prestanak potrebna ogromna snaga volje, potrebno je samo malo iskrenosti
Tema razgovora nisu samo klasične cigarete. Otvara se i pitanje vejpa, sistema zagrijavanja duhana, nikotinskih vrećica i načina na koji su novi proizvodi postali posebno privlačni mladima. Okić pritom pravi razliku između klasičnih cigareta i alternativnih proizvoda, ali upozorava da zajednički problem ostaje ovisnost o nikotinu.
U završnici epizode ruše niz čestih mitova, od tvrdnje da je najbolje postepeno smanjivati broj cigareta do uvjerenja da nakon 30 godina pušenja više nema smisla prestajati.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Dragana Jurišić: Hari Džekson je umro kao beskućnik slomljenog srca - U kontru sa Markovinom
Send us Fan MailU novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gostovala je fotografkinja, umjetnica i filmska autorica Dragana Jurišić. Sa Markovinom razgovarala je o prostoru bivše Jugoslavije …
Show notes
U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gostovala je fotografkinja, umjetnica i filmska autorica Dragana Jurišić. Sa Markovinom razgovarala je o prostoru bivše Jugoslavije, ličnim i porodičnim iskustvima, odlascima i povratcima, ratu i njegovim posljedicama, ali i o fotografiji, filmu i umjetnosti.
Komunikacija Dragane Jurišić i Dragana Markovine počela je prije više od deset godina, nakon objavljivanja njene knjige i fotoeseja „Yu: Lost Country“, nastalog kroz putovanje i istraživanje nekadašnje zajedničke zemlje. U razgovoru su se vratili na motivaciju za to putovanje, koja je dijelom proistekla iz čitanja knjige Rebecce West „Crno janje i soko sivi“, ali i na način na koji su joj zemlje i sredine bivše Jugoslavije izgledale tada, sa svim njihovim razlikama i sličnostima.
Jedna od tema bila je i njen odlazak iz Hrvatske, odnosno Slavonskog Broda, u Irsku. Dragana Jurišić govorila je o iskustvu kada joj je jedan hrvatski vojnik zamjerio na „srpskom“ imenu, ali i o Slavonskom i Bosanskom Brodu, o tome kako su ova dva grada funkcionirala prije rata i kako izgledaju danas.
Razgovor je otvorio i vrlo lične porodične teme. Draganin stan pogodila je granata, a ona je odrasla u hrvatsko-srpskom braku. Njen otac pobunio se protiv vlastitog oca, koji je bio izraziti nacionalista. Iz te porodične priče razgovor je prirodno prešao na Bosansku Posavinu, masovni odlazak Hrvata iz tog kraja i rijetke povratnike. Među njima su bili i Draganin djed i stric, koji su se vratili u Bosanski Brod.
Posebno mjesto u razgovoru zauzela je priča o Bijeljini i Hariju Džeksonu, odnosno Aljoši Musliju, čovjeku koji je u tom gradu držao fotografsku radnju i snimao lokalne westerne. Na njega je Draganu uputio njen otac. Istraživanje njegove priče kasnije je rezultiralo filmom “Balkanski kauboj” s kojim je Dragana Jurišić došla na sarajevski festival.
Upravo kroz Harijevu priču otvorila se i tema današnje Bijeljine – njene duboke demografske transformacije, odnosa prema ratnoj prošlosti, zločinima i sjećanju. Govorilo se o ljudima koji o ratu i zločinima govore gotovo lakonski, o relativiziranju i šutnji, ali i o pokušajima da se kroz umjetnost ponovo otvori prostor za sjećanje.
Bilo je, međutim, i mnogo vedrijih i dirljivih trenutaka. Jedan od njih vezan je za ponovno snimanje westerna u Bijeljini, kroz koje se u razgovoru pojavila i jedna drugačija slika grada i ljudi koji su u njemu živjeli.
Dragana Jurišić govorila je i o Harijevom tužnom kraju života, o bijedi, životu na ulici, nasilju i maltretiranju koje je pretrpio. Nakon što je svoju porodicu ispratio do granice, odlučio se vratiti u Bijeljinu. Želio je, kako je Dragana ispričala, saznati vlastiti kraj.
U razgovoru se tako otvorilo i pitanje kako razumjeti količinu zla i nasilja koja se dogodila na ovim prostorima, ali i koliko je teško danas govoriti o svemu što se dogodilo bez pojednostavljivanja i prešućivanja.
Dragana Jurišić i Dragan Markovina razgovarali su i o mogućem povratku, njenom životu u Irskoj i odnosima u Sjevernoj Irskoj. Bilo je riječi i o njenom prelasku iz fotografije u film, umjetničkim postupcima kojima se služi te o temama kojima se planira baviti u budućem radu.
Dragana Jurišić pripada generaciji ljudi koji su svoje duhovno i intelektualno formiranje prošli u Jugoslaviji, a zatim otišli jer nisu mogli prihvatiti novonastale podjele i stanje koje je nastalo nakon raspada zemlje. Ipak, njen umjetnički rad već godinama pokazuje snažnu potrebu da se tim prostorima vraća, da ih ponovo gleda, istražuje i pokušava razumjeti
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Je li lajk na Instagramu već prevara? - Oslobođena
Send us Fan MailJe li lajkanje fotografija drugih osoba na društvenim mrežama prevara? Naizgled jednostavno pitanje nema jednostavan odgovor, smatra psihologinja Nermina Vehabović-Rudež, gošća nove epizode …
Show notes
Je li lajkanje fotografija drugih osoba na društvenim mrežama prevara? Naizgled jednostavno pitanje nema jednostavan odgovor, smatra psihologinja Nermina Vehabović-Rudež, gošća nove epizode Oslobođene.
Iza ovog pitanja krije se mnogo ozbiljnija tema: granice koje partneri postavljaju u svojim odnosima, kao i različita očekivanja o tome šta predstavlja prihvatljivo ponašanje.
- Zapravo, svaki odnos je jedinstven, poseban, i mi ga kreiramo sa osobom, u stvari sa svojim ponašanjem prema osobi koja je preko puta nas, objašnjava Vehabović-Rudež.
Prema njenim riječima, svako od nas ima određenu predstavu o tome kako bi ljubavni odnos trebao izgledati, ali te predstave često ostaju neizgovorene. Ona smatra da ljudi često u odnose ulaze s već formiranim "slikama" o tome kako bi njihov život i partnerstvo trebali izgledati. Ista situacija za jednu osobu može predstavljati ozbiljno narušavanje povjerenja, dok je za drugu potpuno beznačajna.
- I onda je like za nekoga prevara, a za nekoga je samo neka socijalna interakcija koja nema neki značaj, pojašnjava ona.
Vehabović-Rudež naglašava da se granice u vezi ne mogu jednostavno nametnuti drugoj osobi. Umjesto toga, potrebno je razgovarati o tome šta određeno ponašanje znači svakom od partnera.
- Partneri, da bi znali je li prevara, ne možete mu nametnuti da je nešto prevara ako se on tako ne osjeća, ali se otvara ogroman prostor za razgovaranje, a to nam nedostaje, kaže ona.
Problem, kako ističe, nije samo u tome što neko lajkuje određene fotografije, već i u tome što partneri često ne razgovaraju o motivima koji stoje iza takvog ponašanja. Zato se pitanje "Je li like prevara" na kraju svodi na mnogo šire pitanje: šta su partneri dogovorili, gdje se nalaze njihove granice i koliko su spremni otvoreno razgovarati o ponašanju koje može utjecati na povjerenje u vezi.
Govoreći o tome šta se uopće može smatrati prevarom, Vehabović-Rudež istakla je da ne postoji univerzalna definicija koja će biti ista za svaki par.
- Ne mora da znači da je meni i vama ista stvar prevara, kazala je, objašnjavajući da prevara ne podrazumijeva nužno seksualni odnos.
Prema njenim riječima, prevara može biti "svaka radnja, ponašanje, emocija upućena trećoj osobi koja nije u odnosu s vama", ukoliko izlazi iz granica koje su partneri prethodno definirali.
Vehabović-Rudež smatra da je ključno pitanje šta su partneri međusobno dogovorili i kakav su odnos izgradili. Ako su dvoje ljudi definirali svoj odnos kao partnerski ili bračni, onda je važno znati koje ponašanje smatraju prihvatljivim, a koje predstavlja prelazak granice. Ističe da se greška može dogoditi svakome, ali da učestalo prelaženje granica govori o ozbiljnijem problemu.
- Kad neko izlazi iz toga stalno, to je probijanje granica. Prvo tuđih, ali onda i sopstvenih granica, jer tu je patnja obično uključena, navela je psihologinja.
Jedan od problema koje je izdvojila jeste činjenica da partneri često ulaze u brak bez prethodnog razgovora o tome šta očekuju jedno od drugog. Zato partnerima savjetuje da prije ili tokom zajedničkog života razgovaraju o tome šta za njih znači ljubav, kakvu ulogu očekuju od partnera i kako zamišljaju svakodnevni život.
Prema njenim riječima, upravo nerazumijevanje i nedostatak prethodnog dogovora mogu biti razlog zbog kojeg neki brakovi vrlo brzo dođu u krizu.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
Srđan Puhalo: Kada bismo birali tuđe predstavnike, tražili bismo najtolerantnije - Direktno
Send us Fan MailS nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović naš kolega Srđan Puhalo, politički analitičar, bloger, soroševac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, a kad režimu u …
Show notes
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović naš kolega Srđan Puhalo, politički analitičar, bloger, soroševac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, a kad režimu u Banjoj Luci zatreba i Bakirov Srbin.
Rođen je u Foči, odrastao u Kalinoviku, srednju školu završio u Sarajevu, psihologiju diplomirao u Beogradu, magistrirao u Banjoj Luci, a doktorirao u glavnom gradu naše zemlje. Priznaje kako mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci.
Kako psiholog objašnjava ovu modu progona neistomišljenika? Ko je opozicija u Republici Srpskoj? Šta je spas za Bosnu i Hercegovinu?
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
These are the latest 40 of 883 episodes. You’ll find older episodes in the podcast’s feed.
Is this your podcast?
Confirm it with an entry in your feed: you get a code here, add it as podcast:txt to the channel of your feed, and we check it. Your podcast is then shown as “verified” on SoundNode.