Occamova britva

Godine 1975. Margaret Thatcher izabrana je za čelnicu Konzervativne stranke. Njezin biograf Charles Moore piše da je ona ušla u središte Konzervativne stranke, iz torbice izvadila djelo Friedricha von Hayeka Utemeljenje slobode i rekla: „Ovo je ono u što mi vjerujemo“. Četiri godine kasnije ona je Konzervativnu stranku vodila u pobjedu na izborima. Njezina vlada počela je provoditi politiku temeljenu i na Hayekovim djelima. Od tog vremena do tada malo poznata riječ neoliberalizam postat će sve poznatija. O tom neoliberalizmu govorit ćemo u današnjoj Occamovoj britvi. Naš je sugovornik prof. dr. Mislav Žitko s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Bio je genij. Kada mu je bilo dvanaest godina sestra ga je zatekla kako komadom ugljena na pločniku crta geometrijske likove i izvodi dokaz za 32. propoziciju iz Euklidove I. Knjige Elemenata. Za oca, koji se bavio obračunavanjem poreza, izradio je prvi mehanički stroj za računanje. Sa sedamnaest godina objavio prvo djelo iz geometrije, otkrio je temeljni zakon hidrostatike i načelo rada hidrauličke preše. Zasnovao je teoriju vjerojatnosti, prije Gottfrieda Leibniza izveo prvo parcijalno integriranje. Bavio se teorijom brojeva i infinitezimalnom računom. I postavio je jedan od najoriginalnijih razloga zašto bi se trebalo vjerovati u Boga. Tko je on? Kakav je on postavio razlog za vjerovanje u Boga? Kakve veze ima taj razlog s teorijom odlučivanja? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

U jesen 2026. OpenAI objavio je dokaze za više od 700 matematičkih teorema. Neki od tih teorema bili su neriješeni desetljećima. Prije te spektakularne objave matematičar Daniel Litt objavio je esej pod naslovom Kraj matematike. Onda je izmijenio naslov eseja u Početak matematike. Bližimo li se onda kraju matematike? Ili je to njezin novi početak? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Zvonimir Šikić.

„Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije učiniti (a da ne povrijedi njihova prava). Ta su prava tako čvrsta i dalekosežna da se postavlja pitanje što država i njezini dužnosnici smiju činiti, i mogu li uopće išta činiti“. S ove dvije rečenice počinje djelo Roberta Nozicka Anarhija, država, utopija. Što znače te riječi? Koliko je radikalna vizija države i društva Roberta Nozicka? Je li za njega uopće opravdano postojanje bilo kakve države? ? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik doktor Neven Petrović s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

„Tijekom većeg dijela od otprilike 150 000 godina koliko ljudska vrsta postoji, ljudska bića živjela su u razmjerno malim i blisko povezanim društvima, s primitivnom tehnologijom koja im je omogućavala da utječu samo na svoju neposrednu okolinu. No znanošću i tehnologijom ljudi su radikalno promijenili svoje životne uvjete, dok je njihova moralna psihologija vjerojatno ostala u osnovi ista tijekom cijele te promjene. Tvrdimo da ljudska bića po svojoj prirodi nisu opremljena moralnom psihologijom koja bi im omogućila da se nose s moralnim problemima koje stvaraju ti novi životni uvjeti“. Tim su riječima Julian Savulescu i Ingmar Persson počeli knjigu Nespremni za budućnost. U njoj su pored dijagnoze predložili i način na koji ljudska bića mogu izbjeći katastrofu. Koji je to način? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Viktor Ivanković sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Godine 1755. napisao je Raspravu o podrijetlu i osnovama nejednakosti među ljudima u kojoj je nastojao odgovorio na pitanje kako su ljudi izgubili svoju slobodu. Sedam godina kasnije napisao je djelo koje počinje ovim spektakularnim riječima: Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima. U toj je knjizi naslovljenoj Društveni ugovor pokušao odgovoriti na pitanje kako ljudi mogu vratiti izgubljenu slobodu. Za vraćanje te slobode ključno je bilo nešto što je on nazvao opća volja. Tko je on? Što je ta opća volja? Poslušajte u Occamovoj britvi u kojoj nam je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski

„Neka se ultrainteligentni stroj definira kao stroj koji može daleko nadmašiti sve intelektualne aktivnosti bilo kojeg čovjeka. Budući da je projektiranje strojeva jedna od tih intelektualnih aktivnosti, ultrainteligentni stroj mogao bi projektirati još bolje strojeve; tada bi nedvojbeno došlo do „eksplozije inteligencije“, a ljudska bi inteligencija ostala daleko iza“. Ovako je matematičar Irving John Good previdio mogućnost da se stvori superinteligencija. Hoće li se ovo dogoditi tek treba vidjeti, ali već i danas umjetna inteligencija, čak i ako nije superinteligentna, stvara niz etičkih problema. O nekima od njih govorit ćemo danas u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Tomislav Bracanović.sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Ako bi on poznavao sve sile koje pokreću prirodu i položaje svih čestica od kojih se priroda sastoji, za njega ništa ne bi bilo nesigurno. On bi znao kretanja svih tijela, u njegovim očima budućnost bi bila poput prošlosti. Kakvo je to biće? Saznajte u Occamovoj britvi u kojoj je sugovornik prof. dr. Boran Berčić.

U dijalogu Protagora, napisanom oko 380. prije naše ere, Sokrat postavlja ovo pitanje: „Kako objašnjavate to što smo nazvali biti slabiji prema nasladama? To je početak rasprave u filozofiji o nečemu što se na starogrčkom zove akrasia, ova slabost prema nasladama, kako ju naziva Sokrat. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o toj slabosti i kako je ona moguća. Naš je sugovornik doktor Filip Grgić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Svoje prvo veliko djelo objavio je u 36. godini. Dok ga je završavao slušao je tutnjavu bitke kod Jene u kojoj je Napoleonova vojska teško porazila prusku vojsku. Vidio je i ulazak Napoleona u Jenu, nazvao ga je „svjetskim duhom na konju”. Povijest ga je oduvijek privlačila, kada je postao profesor filozofije u Berlinu godinama je držao predavanja o njoj koja su nakon njegove smrti i objavljena. U tim je predavanjima spomenuo i sintagmu „lukavstvo uma”. Tko je taj filozof? Što je to lukavstvo uma i kakva je njegova uloga u povijesti? To su teme Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Tales je bio prvi koji je tvrdio da je duša u svemu pomiješana i dokazivao to magnetom i jantarom koji privlače druge predmete. Danas u filozofiji postoji pravac koji tvrdi da je svijet prožet sviješću, da i najmanja čestica ima svijest. Taj se pravac naziva panpsihizam i prema svojim zastupnicima on nam može dati ujedinjenu koncepciju prirode i tako izbjeći pojednostavljenu sliku svijeta koju daje fizikalizam i podijeljenu sliku svijeta koju daje dualizam. Za kraj ove sezone emitiranja Occamove britve govorit ćemo o tom panpsihizmu. Naš je sugovornik dr. Nino Kadić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju. Nova sezona emitiranja Occamove britve počinje 10. rujna 2026.

Godine 1967. u časopisu Oxford Review engleska filozofkinja Philippa Foot ovako je postavila taj problem: „Pretpostavimo da se sudac suoči s izgrednicima koji zahtijevaju da se pronađe krivac za određeni zločin i prijete da će se u suprotnom krvavo osvetiti određenom dijelu zajednice. Budući da je pravi krivac nepoznat, sudac smatra da može spriječiti krvoproliće samo tako da optuži neku nevinu osobu i da je pogubi. Uz ovaj primjer navodi se još jedan u kojem pilot čiji će se avion srušiti odlučuje hoće li ga usmjeriti od naseljenijeg u manje naseljeno područje”. Nakon ovih primjera Philippa Foot dala je još jedan, onaj jurećeg tramvaja. Po tom jurećem problemu taj etički problem je i najpoznatiji. Kakav je to problem jurećeg tramvaja? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Tomislav Bracanović sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Živio je više od dvije godine u kolibi u šumi. Kolibu je sam sagradio, hranio se povrćem i bobicama koje je ubrao u šumi ili sam uzgojio. Taj život u kolibi iskoristio je kako bi napisao knjigu po kojoj je poznat i danas. Godine 1846., dok se šetao pored rodnog grada, presreo ga je poreznik i zatražio da plati porez koji je on odbijao plaćati u znak protesta zbog rata Sjedinjenih Država protiv Meksika i zbog ropstva na jugu. Odbio je platiti zaostali porez i završio je u zatvoru. Na temelju tog iskustva nastat će njegovo drugo veliko djelo koje se čita i danas. Tko je on? Koje je to djelo? Zašto je ono i danas važno? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Bio je sjajan matematičar, odigrao je ključnu ulogu u razbijanju nacistički šifri. Prvi je postavio arhitekturu modernih računala. Godine 1950. objavio je rad Računalni stroj i inteligencija koji je počinjao riječima: „Mogu li strojevi razmišljati?'“. U tom je radu predložio test koji je trebao utvrditi mogu li strojevi misliti kao ljudska bića i možemo li mi razlučiti razgovaramo li s takvim inteligentnim strojem ili s ljudskim bićem. Tko je taj matematičar? Kakav je taj test? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Zvonimir Šikić.

Platon ga nije volio, navodno je htio zapaliti sva njegova djela. Diogen Laertije u Životima i mišljenjima istaknutih filozofa piše da je u filozofiji bio poput borca u petoboju: bavio se fizikom i etikom, matematikom i općom kulturom, imao je i znanje o umjetnostima. Najpoznatiji je po ovom učenju: „Počela svega jesu atomi i praznina, a sve ostalo jest subjektivno mnijenje. Svjetovi su beskrajni, rođeni i propadljivi“. Tko je on? Kako je došao do učenja o nevidljivim, nedjeljivim tjelešcima koja čine ovaj naš svijet i kozmos? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Boris Kožnjak sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

David Hume pisao je o razboritom promatraču, Adam Smith o nepristranom promatraču. John Rawls pisao je o velu neznanja i taj je veo ključan za njegova načela pravednosti prema kojima svaka osoba treba imati jednako pravo na najširi sustav jednakih temeljnih sloboda te da društvene i ekonomske nejednakosti treba urediti tako da su one na najveću korist najlošije stojećih. Kanadski filozof Gerald Jerry Cohen dovest će u pitanje i veo neznanja i načela pravednosti izvedena iz njega. Prema Cohenu iz vela neznanja i tih načela pravednosti može izaći samo daljnja nejednakost. Zašto su Cohenu tako smetali i veo neznanja i iz njega izvedena načela pravednosti? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Viktor Ivanković sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Bio je osnivač i prvi čovjek Komunističke partije Italije. Fašističke vlasti uhapsile su ga 1926. kako bi, kako je to na suđenju izjavio javni tužitelj, zaustavile njegov mozak na dvadeset godina. On je onda u 11 godina tamnovanja napisao oko 3 000 stranica koje su prokrijumčarene iz zatvora i objavljene kao Zatvorske bilježnice i Pisma iz zatvora. U tom se njegovom djelu posebno ističe pojam kulturne hegemonije o kojemu se danas raspravlja i na ljevici i na desnici. O kojem je to misliocu riječ? Zašto je taj pojam kulturne hegemonije i danas bitan? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Mislav Žitko s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

11. travnja 1961. u Jeruzalemu počeo je zasjedati posebni okružni sud. On ne zasjeda u uobičajenoj sudnici, zbog velikog interesa za to suđenje za sudnicu je preuređena dvorana kazališta Beit Ha'am koja je mogla primiti 750 ljudi. Trojica sudaca sude čovjeku koji sjedi u za metke neprobojnoj staklenoj kabini, čovjeku srednjega rasta, mršavom, srednjovječnom, proćelavom, lošeg zubala, koji će tijekom suđenja istezati mršavi vrat prema sudačkoj klupi. Ime optuženika, koji publiku u sudnici nikada neće pogledati, je Adolf Eichmann. S tog će suđenja izvještavat će i Hannah Arendt i napisat će o tome knjigu pod naslovom Eichmann u Jeruzalemu. U podnaslovu ona je napisala ove riječi: banalnost zla. Zašto je Hannah Arendt napisala te riječi? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Britanski filozof politike David Runciman tog je pravnika i političkog filozofa nazvao “card carrying Nazi”, nacist s članskom iskaznicom nacističke stranke. Runciman nije pretjerivao. Taj se pravnik i politički filozof učlanio u Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku i podržavao politiku njezinog vođe Adolfa Hitlera. Zbog toga neće moći predavati u Saveznoj republici Njemačkoj. A opet, djelo takvog čovjek sve se više proučava, pogotovo ova njegova misao: “Specifično političko razlikovanje na koje se mogu svesti političke radnje i motivi jest razlikovanje prijatelja i neprijatelja“. Ove je riječi napisao Carl Schmitt. Zašto je Schmittov pojam neprijatelja tako bitan, zašto se o njemu raspravlja? Poslušajte u današnjoj Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Najpoznatiji treći čovjek je onaj koji su stvorili pisac Graham Greene i režiser Carol Reed: Orson Welles kao Harry Lime koji svojem prijatelju kojeg glumi Joseph Cotten, u poslijeratnom Beču govori kako je Italija pod vladavinom obitelji Borgia imala ratove, ubojstva i krvoprolića, ali je dala i Michelangela, Da Vincija i renesansu, a Švicarska je za petsto godina mira i demokracije uspjela proizvesti sat s kukavicom. Pojam Treći čovjek ušao je i u svijet špijunaže. Kada su 1951. godine sovjetski špijuni Guy Burgess i Donald Maclean uspjeli pobjeći u Sovjetski Savez, počelo se nagađati tko je treći čovjek u sovjetskoj špijunskoj mreži u Velikoj Britaniji. Ali. i svijet filozofije ima svog trećeg čovjeka. On nije špijun, ali je dosta nezgodna figura. Kakav je to filozofski treći čovjek? Tko ga je stvorio? O tome ćemo u Occamovoj britvi razgovarati s dr. Filipom Grgićem sa zagrebačkog Instituta za povijest.

"Vlasnik lađe nadmašuje sve ostale u lađi veličinom i snagom, ali je nagluh, te jednako tako slabo vidi i slabo razumije pomorstvo. Lađari se među sobom svađaju za kormilarenje, svaki misli da ima on biti kormilar. Samo se neprestance kupe oko vlasnika broda, mole i svašta čine, da kormilo njima preda, a ako ga sami ne mogu nagovoriti nego ih preteku u tome katkada drugi, ili ih ubijaju ili bacaju iz lađe, a vlasnika broda omame bunikom, pićem ili čim drugim, pa lađom upravljaju sami. O pravom kormilaru nemaju ni pojma". Ovako Platon u dijalogu Država piše o kaosu koji vlada na brodu. Taj je brod slika grada kojim vladaju svi samo ne oni koji bi njime trebali vladati. Slika broda dolazi prije jedne još poznatije Platonove slike, slike ljudi zatočenih u pećini. Zašto su slika o pećini i slika o brodu važne za najpoznatiji Platonov dijalog? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Oni su od djetinjstva zatočeni u špilji. Na nogama i oko vrata imaju okove. Glava im je tako okovana da ju ne mogu okretati, mogu gledati samo ispred sebe. Ispred njih nalazi se zid, iza njih gori vatra i od te vatre dolazi jedino svjetlo. Iza tih okovanih ljudi nalaze se ljudi koji nose svakojake sprave i kipove. Jedino što ti okovani ljudi vide jesu sjene od tih sprava i kipova koje nosi ti drugi, neokovani ljudi. Neki od tih ljudi koji nose te sprave i kipove se glasaju, kako bi se činilo da te sjene na zidu imaju i glasove. Sve ovo dosad mogao bi biti početak nekog filma strave i užasa, neka celuloidna ili prava noćna mora. A zapravo je riječ o jednoj od najglasovitijih slika u povijesti filozofije. O toj će glasovitoj, ali i tjeskobnoj slici biti riječi u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Jürgen Habermas rođen je 1929., umro je u ožujku 2026. Za dugog života predavao je kao sveučilišni nastavnik, napisao je četrdesetak knjiga. Enciklopedija Britannica o njemu piše kao o najvažnijem njemačkom filozofu druge polovine 20. Stoljeća. Ali, Habermas nije bio samo to-bio je i mislilac kojemu je bilo stalo do zajednice, građanin filozof. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o jednoj od središnjih tema Habermasovog djela-neprisiljenoj komunikaciji. Kakva je to komunikacija i zašto je ona preduvjet zdravog, suvislog i za život ugodnog demokratskog društva? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Enesidem je postavio deset tropa ili modusa koji su trebali pokazati relativnost naše spoznaje. Ti tropi tvrde da onaj koji spoznaje, okolnosti tog spoznavanja te osjetila s kojima spoznajemo utječu na našu spoznaju. Agripa je ovim tropima dodao još svojih pet: diskrepanciju, regres ad infinitum, relativnost, hipotezu i cirkularnost. Od drugog, četvrtog i petog Agripinog tropa stvoreno je nešto što se naziva Agripina trilema, jedan od osnovnih skeptičkih argumenata koje još i danas muči filozofiju. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o toj Agripinoj trilemi. Naš je sugovornik doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Godine 1665. Baruch de Spinoza počeo je pisati djelo koje je u pismu svom prijatelju ovako objasnio: „Sada pišem raspravu o tome kako razumijem Sveto Pismo. Da to učinim potiču me: 1. predrasude teologa, 2. mnijenje koje svjetina o meni ima i koja me ne prestaje optuživati za ateizam, 3. sloboda filozofiranja i govorenja onoga što mislimo; želim je na svaki način obraniti budući da je ona posve zatrta zbog prevelikog utjecaja propovjednika i njihove bezobzirnosti“. Reakcije na tu knjigu bile su žestoke. Jedan ju je kritičar nazvao knjigom iskovanom u paklu. Anaksagora je bio prvi filozof koji je optužen za bezbožništvo, Spinozina optužba za bezbožništvo bit će jedna od najsnažnijih i najoštrijih. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o ateizmu, o njegovim putevima i stranputicama. Naš je sugovornik doktor Pavel Gregorić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Tvrdio je da toplinu zvijezda ne osjećamo, jer im je velika udaljenost od Zemlje. Mjesec nema vlastitoga svjetla, nego ga ima od Sunca. Pomrčina Mjeseca nastaje kad se Zemlja nađe ispred njega, a pomrčina Sunca nastaje za mlađaka kada se Mjesec nađe ispred Sunca. Za Sunce je tvrdio da je samo užarena gromada. Ta mu je tvrdnja donijela optužbu za bezbožništvo. Ime filozofa koji je to tvrdio je Anaksagora, nadimak mu je bio Um. On je prvi u nizu filozofa koji su optuženi za bezbožništvo, ateizam. U sljedeće dvije Occamove britve govorit ćemo o dugoj povijesti ateizma u filozofiji. Naš je sugovornik dr. Pavel Gregorić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

„Pretpostavit ću stoga ne najboljeg Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha što je i u najvišoj mjeri moćan i lukav, koji je uložio sve svoje umijeće u to da mene prevari: mislit ću kako nebo, zrak, zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske stvari nisu ništa drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj lakovjernosti“. Ove je riječi napisao Rene Descartes u svojim Metafizičkim meditacijama ili Razmišljanjima o prvoj filozofiji. U tim se riječima nalazi jedan od najubojitijih argumenata u povijesti filozofije: što ako sam ja u vlasti nekog zlog demona koji me vara u svemu? Što ako nema svijeta oko mene? Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o tom Descartesovom zlom demonu. Naš je sugovornik doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Postoji mnoštvo svjetova. Ti drugi svjetovi isti su kao i naš svijet. Oni su konkretni kao što je konkretan ovaj svijet u kojemu mi živimo. Svaki taj svijet živi za sebe. U tim drugim svjetovima žive naši parnjaci, pojedinci koji su nam slični. U ovom svijetu ja pišem najavu za ovu emisiju, u drugom svijetu moj parnjak peca na rijeci. Je li ovo neobuzdana metafizička maštarija koja nema veze s ozbiljnom filozofijom? Ili je ovo jedna od najznačajnijih teza postavljenih u filozofiju u zadnjih nekoliko desetljeća? Saznajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Dušan Dožudić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Ako bi lav mogao govoriti, mi ne bismo mogli razumjeti što on kaže. Taj je aforizam Ludwiga Wittgensteina dio njegove stalne rasprave o jeziku, što je jezik i kako on funkcionira. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o argumentu Wittgensteinovog privatnog jezika. Zašto ne bismo razumjeli lava ako bi on mogao govoriti? Zato ne bismo razumjeli jezik razumljiv samo jednoj osobi? Naša je sugovornica doktorica Ines Skelac s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu.

Grčki filozof Ivan iz Stobija napisao je da je čovjek plijen dobrog trenutka, igračka sreće. Sokrat je sreću izjednačavao s vrlinom. A sreća može biti i osjećaj, a može biti i rezultat krjeposnog života. Postoje i oni koji smatraju da je sreća samo u oku promatrača. Pa što je onda sreća? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik doktor Filip Grgić s Instituta za filozofiju u Zagrebu.